Snježana Tribuson / Naprosto proba
Jedna od prvih dama u redateljskoj stolici, Snježana Tribuson, čiji su nas likovi do sada nasmijavali ili zabavljali, filmom 'Ispod vedrog neba', imala je čast otvoriti 14. DHF.
Često se u svojim filmovima dotičete malih ljudi i običnih tema. Da li je to slučaj i s ovim najnovijim filmom 'Ispod vedrog neba'?
ST: Ma da, baš moj brat veli da su ovi likovi netipični za mene. Ja se ne bih usudila raditi dugi film ovakve tematike, s tim likovima, pretpostavljam da bih onda imala 320 gledatelja. Budući da je ovo kratki film, zanimalo me da li ja mogu napraviti film atmosfere, film s takvom pričom. Naprosto je to bila proba.
Pa da, gledateljima ste do sad poznati po crnim komedijama, zabavnim likovima i natruhama sarkazma, a sad ste se predstavili u potpuno drugačijem tonu. Koliko su vaši filmovi osobni i koliko se identificirate s glavnim akterima?
ST: Ma ja se uvijek identificiram sa svojim likovima. Ma ustvari, i s onim što gledam i s onim što čitam. Nekako uvijek nastojim da su mi likovi u mojim filmovima simpatični – onda su valjda i drugima, bez obzira da li se radi o komediji ili o ozbiljnom filmu.
Neizbježno pitanje – kako vam je kao ženi redateljici? Ipak je režija kod nas muški posao.
ST: Sada ima sve više žena, i u svijetu i kod nas, sve je više poznatih redateljica i to mi je super. Kad sam ja počinjala, onda je fakat bila samo još jedna koja je radila na igranom filmu. No, ja se nikad nisam osjećala naročito hendikepirano.
Često svaštarite – pišete scenarije, asistirate redateljima, glumite, radite za televiziju ili režirate. U čemu najviše uživate?
ST: (Prolazi Silvestar Kolbas i redateljici daje pusu) Ha, ha... kad me muški ljube. Pa moram priznat da najviše volim kad napišem dobro scenarij. Istina je da je jako teško procijeniti što sam napišeš ili režiraš, ali čini mi se da puno bolje procijenim kvalitetu onog napisanog. Kad vidite vlastiti film tisuću puta, onda nemate više osjećaj postižete li ono što ste željeli postići, to vam može reći tek dobronamjerna publika i poznanici.
Surađivali ste s mnogim glumcima i filmskim radnicima? S kim vam je najljepše raditi?
ST: Gotovo uvijek imam istu ekipu, pogotovo glumce. Naviknem se na ljude i oni na mene i onda nam je ugodno. Mislim da uopće ne mogu bez Ive Gregurevića zamisliti film, tako je i u ovom malom došao samo istući glavnu glumicu.
Može li se živjeti od filma u Hrvatskoj?
ST: Isključivo od filma sam živjela do prošle godine otkad radim na Akademiji. Prvi put u životu primam plaću i tako je mnogo ljepše – tako čovjek radi samo ono što želi raditi.
Što su za vas osobno Dani hrvatskog filma?
ST: Volim ih jer se tu vidi sve što je dobro napravljeno tokom godine. To je jedinstvena prilika da pogledate sve pa ne morate ići na specijalne projekcije, a uvijek je i prilično dobra atmosfera, pa je to i ugodno.
Porazgovarala Miranda Novak
Nema komentara.