Andrej Korovljev / Špice, kokice

U iščekivanju njegovog davno najavljenog dokumentarnog filma, popričali smo malo o 'sitnicama' kojima se bavi u međuvremenu. I fenomenalnom glazbenom spotu Pržiii Ede Maajke s kojim se našao u konkurenciji 14. Dana hrvatskog filma. Krenimo…

Prema temama zaključujem da ste inspiraciju 'Una storia polesana' i 'Godine hrđe' pronašli u rodnoj Puli. Da li je vašim dolaskom u Zagreb ponestalo inspiracije ili ste se potpuno prebacili u namjenske filmove i video spotove?
A.K. Pa nije nestalo inspiracije. U Zagrebu sam krenuo s dokumentarnim projektom 'Strah od smrzavanja' u produkciji Factuma. To je, zbog mojeg kreativnog lutanja, postao maratonski projekt koji je još uvijek u fazi produkcije, odnosno snimanja. Što se mog interesa prema dokumentarnom filmu tiče to je neupitno, tu se apsolutno uvijek nalazim i radim na tome. Od Pule sam počeo, uvijek počneš od nečeg što ti je blisko, šta vidiš i čuješ. Uvijek tražiš priče u nekoj svojoj mikrosredini.

Kako je došlo do prebacivanja na namjenske i spotove?
A.K. Glazbenih spotova nisam baš ni previše radio, napravio sam ih nekolicinu. A namjenski filmovi su posao pun suprotnosti. Meni se pružila prilika da radim jednu reklamu dosta davno, za Zagrebačku banku, i na osnovu nje sam dobio ponudu od produkcijske kuće Planet B za daljnje poslove. Kod reklama izvrsno je što radiš na setu koji odgovara bilo kojem velikom filmskom setu, u pravoj produkciji, sve ti je omogućeno i kroz svaku novu reklamu nešto učiš. I što se tiče kratke forme i izričaja... Moraš puno priče nabit u 30 sekundi. To je poprilično zahtjevno, ali je zanimljivo.

Kako je došlo do vaše suradnje s Edom Maajkom na spotu 'Pržiii'?
A.K: Preko našeg zajedničkog prijatelja iz Dop recordsa, Edo je tražio nekog tko bi mu napravio malo drugačiji spot. On je mene preporučio, pa smo se mi našli i počeli čavrljati. On je imao neki scenarij, ali bi izašao iz budžeta, znaš kao to već ide. Onda sam ja došao na ideju ajmo probat napravit foru. Onda smo ja i moj drug Slaven Jekauc kao autori radili na tome: birali arhivu, stavljali Edu u situacije, smišljali dramaturgiju, u projekt je uključen post-produkcijski studio  'Vizije SFT' sa specijalnim efektima koji su vrhunski odradili posao.

Jel' gušt radit reklame?
A.K: Pa, kako koju. Postoji problem koji sam već rekao, a taj je  što ne uvjetuješ sve faktore. To uvjetuje klijent, marketinška agencija, tako da si ti tek treći u nizu. Ti obradiš  sinopsis, da bi izgledalo sadržajno i estetski prihvatljivo za televizijsko pučanstvo, većinom kompromisna igra. Postoji par iznimaka koje sam radio, recimo krave koje govore za Dukat i Bruketu&Žinića. To je bio gušt radit, to je bilo nešto kompletno drugačije. Kod nas marketing znaš šta je – ili obiteljska idila, ili par komada ili mladi ljudi nešto rade – konzumiraju proizvod. Po sadržaju prilično stereotipno. Jedva čekam kad će naš marketing postati poput recimo švedskog.

Drugi projekti u planu?
A.K: Ima ih gomilu. Pripremamo neki scenarij za kratki igrani, u planu je završit dokumentarac o kojem smo pričali, koji je promijenio i ime. 'Život više ne stanuje ovdje' je radni naslov. Promijenjena je prva ideja u nešto kompletno drugačije, ali opet se bavi socijalnom marginom Zagreba.

Gdje se vidiš u sljedećih pet do deset godina?
A.K: Pa šta ja znam. Život je nepredvidljiv. Naravno, mislim ostati u poslu koji radim. Vidim se u tome da radim stvari koje me u potpunosti zadovoljavaju. Da radim stvari za koje ja pišem scenarij, bilo koje forme, bilo reklamu, spot, igrani film, dokumentarac. Negdje gdje ti realiziraš neku ideju, pa čak i neki problem koji imaš unutar sebe.

Je li na vidiku neki novi spot?
A.K: Sad me dosta ljudi zovu, ali sad nemam baš vremena previše. A drugi problem kod spotova je što su budžeti užasno mali. Da bi realizirao spot kako ti želiš moraš imati određenu količinu novaca. Da bi mogao uzet filmsku kameru, tehniku, bilo kakvu... A to sve košta. Ova dva spota ja nisam uzeo ni kune honorara. Tu je masu ljudi volontiralo. Zapravo, svi su volontirali. Na taj entuzijastično-volonterski način možeš napraviti dvije-tri stvari (uz Edu je snimljen i spot za pjesmu Ramireza 'Otjeraj me' koji se vrtio na MTV-u), ali ne možeš ih napravit pedeset.

Popričao Tonči Raić