INTERVIEW / Jakša Borić / TORSIA

Malobrojni među vama sjetit će se i istoimene izuzetno mistične i meditativne predstave koreografa i redatelja Emila Matešića '….o nadmoći, odmjeravanju snaga, strasti i rušilačkim nagonima, o manipulaciji i opiranju, o osveti i kazni…' koja je svojim crnim balerinama, crnom scenografijom i golim Borisom Miholjevićem sablaznila gledatelje zagrebačkoga HNK-a u sklopu 21. Tjedna suvremenog plesa 2004. godine.

'Krivci' koji su se tada odlučili biti svoji na tuđem terenu ponovo su u 'šteti', no ovaj put s malo drugačije razdijeljenim ulogama. 'Torsia' 2. put!

Emil Matešić ovdje je pod ravnanjem Jakše Borića, koji je radeći na predstavi osjetio neizdrživi poriv isproducirati i vlastitu viziju pojedinca koji u borbi odnosa moći u nemilosrdnom životnom sustavu trpi i naposljetku – gubi. 'U film sam uložio sve svoje kreativne, financijske i sve ostale resurse koji su mi stajali na raspolaganju. Polažem velike nade u cjelokupni ishod 'Torsie' i želim da me na koncu dovede i do vlastitog dugometražnog, igranog filma.'
Ne može jasnije, zar ne?

Drčni, ambiciozni redatelj 'zov' je osjetio još davnih dana, no kao zabludjeli tinejdžer pomislio je da je njegovo mjesto među glumcima pa se tako upisao na zagrebačku ADU, godina je prošlo deset, do diplome ima korak, možda dva.... S komradeom Matešićem dijeli i probleme i kreativne vizije još od sredine devedesetih godina. Surađivali su na predstavama Tama, Rock+Roll, ovdje već spomenutoj 'Torsii - Ballet Noir'… i evo nas opet na filmu. No, tko bi nam bolje o istom od samoga autora. Slijedi samo nekoliko pitanja i puno odgovora.

Tijekom rada na predstavi 'Torsia' došao si na ideju o snimanju vlastitog filma. Inspirirala te je stilizirana kralježnica, koja je bila glavna tematska, ali i scenografska potka predstave. U kakvu je filmsku priču odvela ta kralježnica?

Kralježnica kao simbol jasna je već na prvu loptu, svi poznamo bar po jednog 'beskičmenjaka', zar ne, ali to nije jedini diskurs iz kojeg se može gledati na ovaj film. Torzija je, kako kaže Bratoljub Klaić, sila kojom se neka nit opire usukivanju, a nije li to ono sto nam se događa iz dana u dan? Jedne elite okreću ulijevo, druge udesno i eto vam torzije. 'Torsia' ustvari predstavlja jednu globalnu metaforu o tome kako nam političke, duhovne i znanstvene elite oduzimaju identitet, kroje život, nameću sustave vrijednosti te o tome kako su sve te elite ustvari istovremeno i podzemlja.

Kako je proteklo snimanje, kojim ključem si podijelio uloge? Na 'Torsii' se sakupila prilično zanimljiva ekipa…

Snimali smo devet dana. Kad danas sagledam što je na kraju ušlo u film, vidim da smo ga mogli snimiti i za šest do sedam dana, ali imao sam tu sreću (u nesreći) da sam i producirao svoj debitantski film i tako si priuštio luksuz eksperimentiranja. Rad mi je predstavljao veliki gušt. Film je bio produkcijski prilično zahtjevan i to na setu stvori onu atmosferu kao da se spašavaju taoci, a ne da se snima film. To je odličan osjećaj, nikad u životu nisam osjetio takvu podršku kao što je to bilo na snimanju
'Torsie', ljudi su stvarno ginuli za film i to se, nadam se, na koncu
svega i vidi.

Glavnu ulogu, ulogu žrtve, igra Emil Matešić, što je izbor koji nije potrebno dodatno objašnjavati, on mi je bio najbliži, najbolje je poznavao koncept i mislim da je jedini kojeg bi mogao natjerat da za mizerni honorar trči po ulici u kratkim rukavima na -3 stupnja, kolika je bila temperatura dok smo snimali eksterijere. Boris Miholjević igra glavnog negativca, ne glumi baš previše, vidimo ga samo s leđa, ali film kao medij prenosi puno više od same slike, pa mislim da neka druga ćelava glava ne bi funkcionirala ni približno dobro kao Borisova iz koje kao da se roji sto paklenih ideja. Bilo je fantastično raditi s njim, i na predstavi i na filmu dao nam je sve što je mogao, pa k vragu skinuo se gol na sceni zagrebačkog HNKa! Čovjek koji u njegovim godinama ima takvu energiju mora biti ili božji miljenik ili vražji kontraktor, svejedno, i jedno i drugo mi imponira. I konačno… Anđa Marić, u filmu Borisova asistentica, dugonoga zvijer koja na trenutke dobiva mitsku dimenziju, poput neke vrste čuvara na vratima pakla...

Apartna, hladna, apokaliptična atmosfera 'Torsie', njena t(a)ema, a potom i realizacija otkriva autora s malčice drugačijom vizijom pričanja priče na filmu. Upitali smo Borića gdje ga, kao autora, inače svrbi i kako se češe, odnosno koji ga impulsi tjeraju na filmsku kreaciju. 'Ono što me zanima u smislu teme i problematike moji su vlastiti demoni i frustracije s kojima se svakodnevno borim. E, sad… kako tretirati tu tematiku, kako se njome pozabaviti? Konkretno me je u kontekstu 'Torsie' zanimalo napraviti film koji neće biti užasno doslovan, što je ono što me inače smeta kod filma kao medija, i što smatram da je zamka u koju se prečesto upada. Smeta me kada se stvari na filmu serviraju gledatelju na takav način, pa se ovaj stoga i nema neku pretjeranu želju niti potrebu upustiti u priču vlastitom imaginacijom već sjedi i - gleda. Film kakvim bi se htio baviti ipak ostavlja gledatelju polje šire interpretacije i mogućnost da se na taj način aktivno uključi i nadogradi ono što u filmu, na određeni način, ostaje otvoreno. Jedan od omiljenih mi autora svakako je David Lynch, konkretnije, među najdražim mi filmovima su 'Dead Man' i 'Mulholland Drive', a jedan sasvim svježi primjer filma po mom ukusu jest 'Skriveno' Michaela Hanekea koji gledatelju ostavlja zaista puno prostora za interpretaciju, ali mu i daje sasvim dovoljan broj parametara po kojima slaže priču.'

Zainteresirani?
Odlično!
'Torsiu' pogledajte danas, 28. travnja 2006. u 17.00 sati u SC-u. trailer
serafini.hr

Popričala Inesa Antić