Kratki filmovi Jane Campion

Naime, u povijesti Oscara nijedna žena nije dobila zlatnu statuu za režiju, a samo njih tri, Lina Wertmuller za 'Sedam Ljepotica' 1977., Jane Campion za 'Piano' 1994. i Sofia Coppola ove godine za 'Izgubljeni u prijevodu' su bile nominirane za režiju.

Kako uz ostale poznatije filmove Jane Campion poput 'Anđeo za mojim stolom', 'Portret jedne dame' i 'Sveti dim' ne nailazimo često na spominjanje njenih kratkih filmova, odlučili smo tu nepravdu ispraviti.

Iako je javnost često percipira kao Australku, jer je tamo počela svoju filmsku karijeru, ona je Novozelanđanka, rođena u Wellingtonu gdje je diplomirala antropologiju te se preselila u Australiju, završila slikarstvo, a zatim i Australsku školu za film, televiziju i radio. Tamo je napravila i svoje prve kratke filmove.

Ona je također i prva žena u povijesti Canneskog filmskog festivala koja je osvojila Zlatnu palmu 1986., i to za svoj prvijenac 'Peel' kojeg je napravila 1982. godine.

U tom devetominutnom filmu Jane prilično upečatljivo prikazuje tročlanu obitelj koja se vraća sa izleta jednog vrućeg ljetnog dana na australskoj cesti. Napetost između roditelja raste kad otac zaustavi automobil i natjera sina da pokupi koru naranče koju je bacao tijekom vožnje.

Zatim radi još tri kratka filma, sva odreda priznata i nagrađivana na filmskim festivalima. 'Passionless Moments' je trinaestominutni uradak koji se sastoji od neprekidne serije svakodnevnih misli, riječi ili djela koje su prezentirane na iznimno zanimljiv način. Tu su još 'After Hours' i 'A Girl's Own Story', koji je najduži od navedenih filmova, i u 27 crno bijelih minuta dočarava na i danas svjež način usamljen svijet odrastanja jedne djevojke i njenu opčinjenost Beatlesima.

Istinskim poklonicima Jane Campion koji se požele uvjeriti u kvalitetu njenih kratkih filmova, biti će drago čuti da su 'Peel', 'Passionless Moments' i 'A Girl's Own Story' dostupni na VHS izdanju koje se može kupiti na netu.