DHF u znaku pipice

Selektori koji su odabirali filmove za festivalsku konkurenciju okupili su se oko istog stola i odlučili novinarima lijepo prepričati sve što je već napisano u prvom broju ovogodišnjih festivalskih novina 'Bulletin'. Valjda pod pretpostavkom da mi još uvijek nismo naučili čitati :)

Prvi se oglasio Zvonimir Jurić, selektor dokumentarnog filma kojeg su mediji najviše prozivali zbog vrlo rigorozne selekcije filmova u toj kategoriji. Od prijavljenih 120 filmova on je odabrao samo devet radova koji su u potpunosti zadovoljavali njegove kriterije. Rekao je da je većina pristiglog materijala bila dokumentarnog karaktera, ali da se ipak nije radilo o dokumentarnim filmovima, nego uglavnom o reportažama, promotivnim filmovima i dokumentarnim prilozima.

Od sve te hrpe materijala on je izdvojio dvadesetak filmova koji su odskakali svojom drskošću, ritmom ili komentarom, a u konačnici je odabrao devet za prikazivanje. Jurić je naglasio kako za dobar dokumentarni film nije dovoljno, kako mnogi misle, samo uključiti kameru na zanimljivu temu, nego da treba uključiti i maštu. A za ovakvu oštru selekciju, nesumnjivo treba uključiti hrabrost.

Manje odvažan u svojoj selekciji bio je Tomislav Kurelac, zadužen za igrani film. Ipak, on je rekao da je zadovoljan pristiglim materijalima, ali da mu je teško bilo postaviti neke kriterije odabira (podsjećamo, Kurelac je odabran za selektora). Naime, prijavljeni su filmovi koje su radili i amateri i profesionalci, oni koje su radili studenti Akademije za dramsku umjetnost ili pak oni sa HRT-a te filmovi u kojima se pojavljuju profesionalni glumci i naturščici.

Kurelec se dvojio oko izbora dva filma – američkog 'Lazarusa' i domaćeg 'Boru Lee: U kandžama velegrada'. Prvi nije uvršten zbog prepretenciozne i neuvjerljive priče koja dolazi iz Amerike, iako ga je kamerman Marijo Delić vrlo kvalitetno snimio. Drugi film je za Kurelca vrlo slabo ostvarenje, izrazito amatersko, a njegova medijska predstavlja 'udar na hrvatsku kinematografiju'. Bore je ipak uvršten u popratni program, zbog interesa publike kojoj je očito draži trash od 'ozbiljnog' filma.      

Selektori za animirani (Stiv Cinik) i namjenski film te glazbene spotove (Dragan Marković) nisu imali puno muke sa izborom filmova. Oni su obojica naglašavali kako određeni dio odabranih filmova, po njihovim kriterijima ne bi bio 'pušten', ali da je trebalo popuniti 'predviđeni prostor' (?).

Marković je čak rekao da je glazbenih spotova bilo i premalo za predviđeni termin, pa su skoro svi prošli. Uvršteni su čak i stage spotovi iako su oni više televizijski show nego filmska forma. Blago nama kad je tako. Namjenski filmovi pak variraju od onih koji su s 20 tisuća eura napravili film od 30 minuta, do onih koji su s 200 tisuća napravili film od 30 sekundi i također su skoro svi uvršteni, jer kratko traju (?!?).

Animiranih filmova je pristiglo tek trinaest i također su svi pušteni u konkurenciju, ali samo zato da publika sama ima priliku vidjeti koliko malo vrijede, rekao je Stiv. Izdvojio je i svojeg favorita, film 'Ciganjska' u produkciji Fade in-a.

Simon Bogojević je zadovoljan pristiglim eksperimentalnim filmovima, a posebno ga veseli što ima puno mladih autora koji nisu iz Zagreba. Po njemu kvantiteta fimske proizvodnje rađa kvalitetu iako se s time vjerovatno ne bi složio i selektor dokumentarnog filma.

Osim na rečeno, moramo se osvrnuti i na viđeno. Na plakatu ovogodišnjih Dana hrvatskog filma nalazi se umjetna vagina, tj. 'pipica' kako su je organizatori nazvali. Od milja, valjda. Plakate već treću godinu radi ekipa okupljena oko gospodina Maleševića, a u to vrijeme na njima je bila Viagra, higijenski uložak i sad pipica. Za organizatore je to 'interna zafrkancija', a za sve ostale je degutantno. Pa kad si Dani hrvatskog filma to dozvoljavaju, onda si i mi možemo dozvoliti konstataciju kako su ove godine zastranili u pipicu materinu. I to ne samo plakatom.