Misteriozni Chris Marker i njegovo bogatstvo

La Jetee (The Pier) je poseban iz više razloga, a najpoznatiji po tome što je po njemu nastalo Terry Gilliamovih ‘12 majmuna’. Što je prilično nepravedno, jer ovo remek djelo zaslužuje vlastiti i autonomni status.

Priznat ćete da ime Chris Marker zvuči prilično američki. Zašto se Christian François Bouche-Villeneuve, uzevši prezime po flomasteru magic-markeru, odlučio na nešto što svakako nije francuska praksa, ostaje nepoznanica. Rođen 1921., Marker je bio jedan od najinovativnijih filmaša poslijeratne ere.

Radio je prvenstveno dokumentarne filmove u kojima je odbacio konvencionalnu narativnu tehniku i kročio u političke priče upotrebom statičnih slika, atmosferičnom glazbom i književnim citatima. Usvojivši perspektivu stranca u čudnoj zemlji, Markerovi filmovi su upečatljive meditacije o paradoksu sjećanja i manipulacije vremenom čime je istraživao posljedice shvaćanja svijeta kakvog nam predočavaju mediji i filmovi.

Interesantno je da je do njega nemoguće doći i da je u malobrojnim interviewima u pravilu iznosio krive činjenice o sebi. Nadalje, zna se da se za vrijeme drugog svjetskog rata pridružio francuskom pokretu otpora, ali postoje indikacije da se prijavio i u američku vojsku, pokazavši time da mu je bilo kakav rad koji istražuje manipulaciju medija jako primamljiv.

U pedesetima je počela njegova filmska karijera i ubrzo, za desetak godina, njegovi dokumentarci donijeli su mu svjetsku reputaciju. Zato je ironično da je danas poznat prvenstveno po 28 minuta dugom 'La Jetee-u' iz 1962., koji nije dokumentarac, nego je uz to i SF film koji se smatra najznačajnijim od Fritz Langovog ‘Metropolisa’.

U filmu se opisuje zemlja nakon nuklearnih napada u hladnom ratu i glavni lik, The Man, je jedan iz mnoštva poslanih nazad u vrijeme da bi promjenio tijek događaja i donio nazad potrepštine za preživljavanje. Kako su u filmu snovi ključ za putovanje kroz vrijeme, živopisna noćna snena lutanja glavnog lika omogućuju mu putovanje u svrhu spriječavanja nastanka trećeg svjetskog rata. Međutim, u jednom od svojih putovanja zaljubi se u The Woman i želi ostati u prošlosti, što je nemoguće.

'La Jetee' je crno bijela refleksija o vremenu, ljubavi i sreći u potpunosti komponirana od statičnih kadrova, osim u jednom od najveličanstvenijih trenutaka filma u kojem The Women otvara oči. Danas, nakon 42 godine, La Jetee nije ostario ni trunka, zadržao je svu svoju snagu, kvalitetu montaže i fotografije.

Film se može naručiti na DVDu na kojem je uz La Jetee i dugometražni dokumentarac ‘Sans Soleil’ iz 1982. godine. Međutim, upitno je koliko se ‘Sans Soleil’ može nazvati dokumentarcem. Kruži zgodna izjava da je taj uradak dokumentarac isto kao što je svod sikstinske kapele “ofarbani plafon”.

Sans Soleil prikazuje se u ponedjeljak u Močvari i još je jedan od krunskih dragulja audio vizualnog pjesnika Chrisa Markera. Jedna hipnotizirajuća meditacija o smislu života, prostora i sjećanja koja počinje rečenicom žene ‘Pisao mi je…’, a zatim ona nastavlja pripovijedati preko serije slika, uglavnom iz Afrike i Japana, opisujući što je njen prijatelj vidio, osjetio i mislio na svojim putovanjima.