Narnijske kronike: Lav, vještica i ormar

Nakon Harryja Pottera i Gospodara prstenova megalomansko filmsko tržište dočekuje novu/staru dječju bajku biblijskih motiva. Iza nje ovaj put stoji koprodukcija velikih bossova Walta Disneyja i Walden Media na čelu kojeg je moćni, američki, kršćanski, konzervativni milijarder Philip F. Anschutz čiji je moto, uz vjerne adaptacije velikih literarnih predložaka: 'Radimo filmove s nasljednom, obrazovnom vrijednošću.'

Kršćanska veza se nastavlja: za propagandne potrebe studio Walt Disney je unajmio tvrtku Motive Marketing koja je promovirala Gibsonovu 'Pasiju', te se propaganda odvija na dvije razine, onoj komercijalnoj i onoj usmjerenoj prema vjerskim, kršćanskim zajednicama. Je li Disneyjeva računica točna, znat će se uskoro.

Međutim, razlog notiranja ovog dječjeg bestsellera CS Lewis kao kršćanske alegorije leži u priči koja počiva na vječnoj, binarnoj borbi dobra i zla, gdje je dobro uvijek samo dobro u liku mužjaka lava s glasom autoritativnog, no milosrdnog i pravednog Liama Neesona, a zlo uvijek zlo u liku bijele vještice reprezentativne Tilde Swinton (u igri su navodno bile i Nicole Kidman i Michelle Pfeiffer).

Fabula je pak sljedeća. Četvero djece, braće i sestara, biva tokom Drugog svjetskog rata poslano iz nesigurnog Londona u sigurnu udaljenost osamljenog sela, u kuću neobičnog, starog profesora. Kao gradskim klincima poprilično im je dosadno u velikoj kući punoj soba i vrata, a da stvar bude nepodnošljivija, ne smiju ni bučiti, ni vikati, ni trčati, jer profesor nije naviknuo na djecu u kući.

Tako oni krvare od dosade, dok jednog neprijatnog i kišnog dana ne smisle domišljatu igru skrivača po prostoru cijele kuće. Tako će mlađahna Lucy probati izaći iz ormara na krivu stranu, te se zateći u snježnoj zemlji vječne zime, ali ne i Božića, Narniji. Tako će uskoro za njom i cijela horda isprva nevjernih, ali ubrzo uvjerenih braće i sestara.

Zajedno će oni upoznati društvene i političke prilike hladne zemlje koju je začarala hladna ljepotica Bijela vještica imena Jadis. Iznenadit će se otkrićem svoje krucijalne uloge pri spasu Narnije, no iznenađenje će im bitno umanjiti narnijski pravi kralj/bog, moćni lav Aslan (lav na turski) čijim pristašama i sami postaju. Borba dobra sa zlim hrabro počinje. Prva polovica filma je tako snijegom optočena, a druga suncem.

Za redatelja je izabran igrano-filmski debitant Andrew Adamson, rođeni Novozelanđanin, dotad okušan u Oscarom nagrađenom 'Shreku', koji surađuje i na scenariju, ali i u važnoj odluci o potpunoj animaciji lava, za razliku od predlaganog rješenja korištenja prave, dresirane životinje koja će se potom kompjuterski razigrati.

I ostatak probrane ekipe ziheraški krase Oscari: producenti Mark Johnson i Philip Steuer, dok snimatelja Donalda M. McAlpinea, ASC, ACS resi samo nominacija. Na scenariju ih je radilo četvero, od kojih je Ann Peacock osvojila Emmyja.

Ipak, vjerojatno najviše pažnje bijaše posvećeno izboru mladih glumaca - djece, upravo jer se poznatoj BBC-jevoj TV-adaptaciji (koju je i HRT nekoć prikazivao) u značajnoj mjeri zamjerao glumački odabir koji navodno nije relacionirao s karakterima opisanima u knjizi. Ipak, serijal je imao odličnu gledanost. Ili je to samo stvar Britanaca.

Ostala je još glazbena podloga - sve bombastično, sve komponirano (Adamson je dovukao svog skladatelja sa Shreka Harryja Gregson-Williamsa), a ima nešto i popularne glazbe, primjerice Alanis Morisette i Bjork. Bilo im je jako žao što nisu dobili Howarda Shorea, a možda ga nisu ni tražili. Kad će se više netko sjetiti onih Pet prijatelja?!