Grbavica
Grbavica
(2006.)
Jadran Film / Blitz film i video
90'
drama
Režija: Jasmila Žbanić
Scenario: Jasmila Žbanić
Producent/i: Barbara Albert, Damir Ibrahimović, Bruno Wagner
Zemlja: BiH
Linkovi:
službeni site
intervju: Jasmila Žbanić
intervju: Mirjana Karanović
Berlinsko čudo Jasmile Žbanić, potresna priča o majci koja čuva strašnu tajnu i djevojčici koja pod svaku cijenu želi saznati istinu.
Čitaj dalje ...
Moraš biti prijavljen/a!
savršeno
ovaj film sam gledala 2 puta i mislim da mi neće biti dosadan ako ga budem gledala i 3, ili 4 put. mirjana karanović se ponovo pokazala kao izvrsna glumica, a ja bih pohvalila i malu lunu. mislim da niko ne treba gledati trailere, reklame,.. za ovaj film dovoljno je poslusaju hasibu agić kako pjeva "kad procvatu behari". velika pohvala ide bas i tim sporednim glumcima. npr. minka muftić- bila je izvrsna. i naravno, acimović-sjajan glumac ( balkan-kan, je li jasno prijatelju, konjanik,...)
Vrlo emotivno
Mlada redateljica dokumentaraca odlučila je ispričati priču o masovnom silovanju žena u Bosni za vrijeme rata kroz sudbinu jedne žrtve.Esma je samohrana majka djevojčice Sare koja pokušava pobijediti bijedu u kojoj je trenutačno njihova zemlja te svoje unutarnje nemire.Pritom mora i odgojiti nestašnu i pomalo grubu Saru te im osigurati što bolji život.Cijeli film leži na besprijekornim interpretacijama Mirjane Karanović i debitantice Lune mijović kao i na samoj priči no redateljica nam ne nudi apsolutno ništa više od toga.Grbavica je samo još jedna posveta žrtvama rata koja je pobudila sućut našem milom Zapadu.Ipak,radi se o jednom emotivnom i dobro odglumljenom ostvarenju koji ne bi trebali propustiti.Makar,da osjetite tu buru emocija(posebice na kraju filma).
Jako dobar
Sarajevska škola filma je toliko već ispred naše da se ne stignem ni sjetiti kada su to uspjeli pobjeći nam! I naši su filmovi sve bolji, ali njihovi su filmovi odlični, grabe krupnim koracima naprijed (uostalom, već su i Oscara zgrabili, koliko god Amelie bila bolja od Ničije zemlje). Srbi su dobro startali, ali već duže vrijeme nemaju dobrog filma, tako da smo ih i mi prestigli.
Ovaj film pokazuje kako svoje tragedije Bosanci ne doživljavaju patetično i sa pažnjom da nekoga ne povrijede, nego brutalno iskreno. Priča teče tako jednostavno, a žena koja je svašta propatila, pokušava ustati na svoje noge, s jedne strane odhraniti i odgojiti svoju kćer, uspostaviti kakvu-takvu ljubavnu vezu i zaboraviti (ili barem preboljeti) strašnu prošlost.
Snažan film sa strašnim glumicama i glumcima (još jedna potvrda da je Lučev naš najbolji filmski glumac - meni bolji i od hvaljenog Mikića), te da Bosanci stvarno znaju snimiti jako dobar film.
No, apsolutni car sarajevske kinematografije i najbolji ocrtavač bosanskog duha je i dalje neprikosnoveni Pjer Žalica, čiji je Kod amidže Idriza najbolji poslijeratni film na ovim prostorima.
Ocjena: 4
Iznad očekivanja
Jedan od boljih „naših“ filmova. Jednostavan i vrlo vrlo stvaran. Meni nije nedorečen već naprotiv
ZANIMLJIV FILM
BiH film postaje sve bolji i bolji.Nakon zanimljivog filma NIĆIJA ZEMLJA iz susjedne BiH je u điru dobra i zanimljiva drama.
Majka sve ćini da bi jon kćer bila sretna i zadovolja unatoć tome što je majka osjećala nelagodu nakon što je bila silovana.Majčinska ljubav je najbitnija a u ovom filmu se to može lako spoznat.
Ok
Sasvim solidan film.Plakala jesam al mi je kraj nekak nedovršen...al ok.
magija
kako je moguće osjetiti gađenje silovanja bez ijedne scene silovanja. Pa, evo mlada redateljica jasmila žbanić je uspjela. Bez ijedne odvratne scene uspjela je prikazati kakav je to osjećaj. Naravno nije samo zbog toga film osvojio glavnu nagradu, treba znati i izazvati suosjećanje gledatelja različitih nacionalnosti, dobi, zanimanja- koja neznaju kako je živjeti sa djetetom koje je plod vaše najgora noćne mora. Grbavica je prije svega film o velikoj ljubavi, politika iako je redateljica jasno iznijela svoje političke stavove, prije svega govori o ljubavi. O ljubavi koju teško tko može razumijeti. Sve u svemu odličan film bez onih odvratnih ratnih scena i film koji uspjeva dočarati život nakon rata.čista magija
lijep i jednostavan film
jednostavna i lijepa priča, elegantno predstavljena filmom. nakon gledanja tjera na razmišljanje, što je po meni vrijednost svakog dobrog filma. međuljudski odnosi suptilno su razrađeni (iako je odnos esme i pelde mogao biti još kojom scenom dorečen). sjajna gluma djevojčice. čini mi se da bi film bio još jači da traje još 2 sata dulje, isplatilo bi se vjerojatno gledati svaku minutu.
ne mogu vjerovati...
Pošto živim na prostorima na kojima su se ovakve i slične priče izdešavale mali milijun puta i pošto moji federalni susjedi znaju itekako otići u patetiku sa filmovima ratne tematike,,očekivao sam bljutavo ostvarenje u službi stvaranja žrtve od jednog naroda (čitaj:nas jadne bespomoćne su veliki i strašni Srbi i Hrvati klali ko ovce) iako je istina mnogo kompliciranija i kao i obično u sredini.
Ovo je po meni jedan izvrstan film zbog atmosfere običnog života jedne ne tako obične beha obitelji. Opterećena kao toliko drugih s prošlošču pokušava kakvu takvu budućnost osigurati sebi i svojima. Glumci su izvrsni, vjerujem im a to je najbitnije.
Najupečatljivija scena je kad Mirjana traži posao kod Bogdana, a najluđi citat: "nije tako prićo kad sam ga guzio u zatvoru, tada je pjevo ko slavuj!" :D
Ugodno iznenađenje
Stupajući u kino, pobojala sam se da će „Grbavica“ biti samo još jedan u nizu filmova ratne tematike, međutim ugodno sam se iznenadila. Ovo je topao film o odnosu majke i kćeri stavljen u kontekst poslijeratnog Sarajeva. Redateljica se usmjerava na posljedice ratnih strahota, na to kako se one odražavaju u svakodnevnom životu građana-njihovom načinu preživljavanja, odnosu sa drugim ljudima. Bez prevelikog dramatiziranja, film progovara o svojevrsnom tabuu-silovanju za vrijeme rata i djeci rođenoj iz tog čina. Ono što je prekrasno u filmu je to što je jednom takvom zvjerskom činu suprotstavljena bezuvjetna požrtvovnost roditelja, mržnji je suprotstavljena ljubav, sjeni prošlosti-nada u bolje sutra. Usprkos mučnoj tematici, ovo je optimističan film jer govori o nadi, o tome kako se i iz najgoreg mogućeg zla može roditi nešto divno. Likovi su izvrsno okarakterizirani, gluma je na nivou. Jedino zamjeram nedovoljnu definiranost i nedorečenost odnosa Esme i Pelde. Sve u svemu: bravo susjedi! :-)
:thumbs up:
odlican film!
iako sam cula od nekih ljudi da im ''nesto fali'', meni je film super i nista ne fali!
nije toliko tuzan koliko sam mislila da ce biti, ali ona pjesma na kraju me ubila u pojam i ipak sam se rasplakala...
nema scena rata, silovanja i ostalih mucenja, za razliku od hrv. i srp. filmova...
Odličan Leon Lučev
Još jedan sasvim solidan i nepretenciozan film iz BiH kinematografije koji se o nadasve ozbiljnoj temi bavi na najjednostavjiji ,a opet efektan naćin.Film je izuzetno tečan zbog čega je i prava šteta što nije duži tj.što redateljica nije dublje ušla u odnose među likovima i u njih same.Najviše od svega ostaje dojam da upravo lik kojega glumi Leon Lučev (još jedna njegova odlična uloga) ostaje nedorečen čime na kraju i film ostavlja dojam nedorečenosti.Ostaje samo pitanje da li namjerno ili nenamjerno film ostavlja mnoga otvorena pitanja u ovom lako gledljivom filmu inače teške tematike sa odličnim Leon Lučevim.
Grbavica bez "grba"
Film bez greške: pitak, lagan dubok, jednostavan, snažan, potresan....
pristojno i emotivno
Zamislite top model idealnih proporcije, blagog lica i toplih očiju, poznaje 4 strana jezika, ima diplomu filozofije i medicine, bankovni racun od nekoliko miliona, visak suosjecajnosti i manjak sujete, svira klavir i violinu, a na sve to volontira u UNICEFu od 8-17 i živi u stanu od 30m2. Zamišljajuci takvo biće, prepoznali ste GRBAVICU. Film je na mjestu baš kao Zemlja u Solarnom sustavu.JŽ je bez strasti za pokazivanjem rediteljskih folova svog igranog dugometražnog debija, bez grama pretencioznosti i egzaltazije težinom teme pogodila u težište duše.Iza filmskog platna se nadzire preverzija ali se na njemu vide samo njeni monstruozni obrisi, jer rediteljda damski zaobilazi svaku nastranost i nevino, onako majčinski prikazuje samo gorke plodove izopačene mržnje. Na početku se osjeća kao da će filmu blago nedostajati dramatizacije, daljim tijekom to se u potpunosti gubi.Grbavica je na mjestu, iz nje ništa ne strši i ništa ne nedostaje. Ona je možda svojim postojanjem vulgarna, ali scenarijski i filmski blagonaklona i pristojna. Grbavica klizi nježno kao kamera preko lica koja dok šute govore, bistrih očiju koje u dubini vrište, kao ruka po obrijanoj Sarinoj glavi simbolizirajući ponovno rođenje i novi početak i konačno ;-kraj koji pokretom ruke nudi doslovno sve; shvaćanje i pomirenje i sreću i nadu i tačku koja bi na bilo koji drugi način bila ohola.Film koji se svojom uvjerljivošću i duboko iskrenim namjerama odupire nasrtajima razjarenih i zavidnih nacional-fašista, jednostavnošću filmskog jezika urnja u tmine ljudskih emocija i brani od primitivizma poludjelih reditelja i ostale stoke kojima je nacija ispred života, pa umiru i sline u svojoj izopačenosti nad filmom koji životu uljeva svetost. Samo psihopata, rasista i socijalno posrnuo individuum iz kina mogu izići s podsmjehom ili bijesom, svi ostali -LJUDI- pognute glave sa suzom ili bez, stidno skrivajići svoj i poglede drugih.