Družba Isusova
Blitz film i video
Režija: Silvije Petranović
Scenario: Silvije Petranović
Producent/i: Silvije Petranović, Maydi film/HRT
Povijesna drama koja je više nego zapaženo prošla u službenoj konkurenciji na A – filmskom festivalu u Šangaju.
Povijesna drama koja je više nego zapaženo prošla u službenoj konkurenciji na A – filmskom festivalu u Šangaju, jest svojevrsna adaptacija (redatelj insistira da je riječ o scenariju nastalom po motivima) romana izvrsnog češkog književnika Jirija Šotole o jezuitima iz 17 st.
Petranović je scenarij za prvi cjelovečernji napisao još 1985. kad je dobio Šotolino odobrenje za materijal kojem se scenarij navodno veoma dopao, te ga od tada nije mijenjao, što danas povlači pitanja o aktualnosti i korespondenciji tematike sa suvremenom publikom.
Dvije su narativne razine filma; prva je licemjerje i političko djelovanje crkvenog reda jezuita, a druga i podređena ljubavna priča neiskvarenog crkvenog oca, vjernog pripadnika Družbe Isusove i šarmantne grofice čiji je on osobni ispovjednik po političkom nalogu jezuita. Naravski, isprepleću se strast i dužnost, svjetovno i duhovno, političko kao licemjerno i konformističko, te religijsko kao dosljedno i neokaljano. Iltiga jednostavno, omiljena hrvatska tema problematizacije ideala.
Petranović svoj film opisuje kao 'film šutnje i samoće' što je prepoznala i kritika prozivajući ponekad film moralkom, priznajući mu režijsku dotjeranost i promišljenost, ali zamjerajući hladnoću politiziranja cjelokupne narativne strukture. Zapravo govoreći u ime publike, pretpostavljaju boljim rješenjem staviti težište interesa na neispunjenu ljubavnu priču grofice Marije i oca Hada (Had – grčki bog podzemlja, Marija – znate), a ne političke ciljeve i metode jezuita.
Jer kao publiku ne zanima politika Crkve 17. st., već malo mesa i narodskog seksa popularne Leone Paraminski i muževnog Milana Pleštine, iako oni kritičari razumiju i podržavaju nastojanja preciznog redatelja, ali ipak… E pa, Publiko, vi ocijenite osjećate li se inspirativno zakinuti!
Moraš biti prijavljen/a!
ovaj film je odličan prosjek u nekim svojim segmentima, u domaćoj kinematografiji, ali je dosadan za ubit se. čemu solidna režija, genijalna fotografija i dobri glumci kad cijelo vrijeme vrte par rečenica i to bez nekog smisla...
jel, u redu je ako to nije konverzacijski film, već kako redatelj navodno kaže " film šutnje i nečega", ali o nečemu film mora biti, a ovaj film je totalno larpurlartistički napravljen. čisti art. a i sam se u sebi ispunjava u svoj svojoj svrsi. eh, da je takva fotografija, scenografija, i ostali tehnički uvjeti nekim autorima s pričom :) di bi nam bio kraj!