Zaruke su dugo trajale - Arhiva
Home      Filmovi      Arhiva      Zaruke su dugo trajale

Zaruke su dugo trajale

Un long Dimanche de fiancailles; A very long engagement (2004.)

Warner Independent Pictures / ISSA film i video

134' drama, romansa, ratni

Režija:           Jean-Pierre Jeunet

Uloge: Audrey Tatou, Gaspard Ulliel, Jean-Pierre Becker, Dominique Bettenfeld, Julie Depardieu, Clovis Cornillac, Jodie Foster

Scenario:        Sebastien Japrisot, Jean-Pierre Jeunet

Producent/i:   Bill Gerber, David Puttnam

Linkovi: službeni site
trailer
imdb

Zaruke su dugo trajale

Ocjena Glasova Tvoja ocjena Ocjeni film

3.74
23
0.00

Dok se Francuzi nisu mogli odlučiti je li film ili nije dovoljno francuski, svjetska je javnost složno pozdravila novu suradnju Jeunet-Tatou i pohrlila u kina.

Neizbježno se na početku osvrnuti na suradnju Jean-Pierrea Jeuneta i Audrey Tatou koja se čekala još od 2001. otkad je 'Amelie' došla na svijet. Usporedbe s 'Amelie' su za njihov novi film dvosjekli mač – osim što postavljaju velike standarde, publiku setiraju u ono tipično melankolično raspoloženje kojem se teško oteti.

Radnja je smještena u I. svjetski rat s kojim se i otvara film – petorica vojnika ostavljena je da umre na području unakrsne vatre, zbog činjenice da su uslijed defetizma pucali sami na sebe ne bi li izbjegli bitku. Jedan od njih, Manech, je zaručnik djevojke Mathilde koja od malena zbog preboljene dječje paralize ima poteškoća s hodom. Iako je Mathilde primila vijesti da je njezin ljubljeni mrtav, to u sebi ipak ne osjeća pa kreće u istraživanje, prekapa po vladinim dokumentima, stavlja oglase u novine i razgovara s preživjelima.

Rotten Tomatoes kaže da se na nekim mjestima u filmu nazire povezanica s 'Amelie', osim romantike koja je provučena kroz cijelu priču, glavna junakinja Mathilde na posve dječji način 'testira' događaje – prije neke situacije u glavi izvrti mogućnosti i ako se pokaže da je njezina intuicija bila u pravu, ona i dalje vjeruje da je Manech živ.

Posebne spomene zavrijedila je gotovo izblijedjela, stilizirana smeđe-bijela fotografija u kojoj se sepia tonovi provlače kao simboli potrage, a sivi kao znamenje rovova – vrlo je malo scena snimljeno u punoj boji. Ambicioznost ovog projekta nazire se i po korištenju specijalnih efekata, rekonstrukciji Pariza dvadesetih godina prošlog stoljeća, ali i po scenografiji ratnih scena koje su degutantne i vrlo realistične (nešto a la 'Spašavanje vojnika Ryana').

Film ovog formata nije prošao bez pokojeg skandala, a sve su, uglavnom, zakuhali Francuzi. Naime, paradoksalna je činjenica da su filmu zamjerali da je previše američki (jer su Ameri bili producenti), zbog čega nije bio primljen ni na jedan francuski festival, a država mu nije dala apolutno nikakvu podršku pri lokalnoj distribuciji. Cijela je storija svoj epilog dobila u 12 nominacija za, da vic bude veći, francuskog Oscara, Cesara.