Mi nismo anđeli
Mi nismo anđeli
(1992.)
Radiotelevizija Beograd / Discovery film i video
98'
komedija
Režija: Srđan Dragojević
Scenario: Srđan Dragojević
Producent/i: Gojko Kastratović, Ranko Petrić
Linkovi: imdb
Moraš biti prijavljen/a!
mi smo andjeli nismo
odgovor je mi nismo andjeli. super komedija.
JEL TI TO DRES!!!!
Mi nismo andjeli prvjenac Srdjana Dragojevica jednog od najplodnijih rezisera sa ovih prostora rezisera koji potpisuje 2 najbolja naslova kod nas poslednjih 20 godina RANE i LEPA SELA LEPO GORE,meni bolja Lepa sela ali to je ne bitno.Ovdje se naime radi o jednom zaista dobrom spoju kvaliteta i komercijale.Film je duhovit i zabavan sto se ne bi moglo reci za bar 70% danasnjih filmova iz regiona gdje se humor svodi na red psovki,red zastarjelih viceva,ovdje to nije slucaj ovdje se radi o humoru koji i dan danas ostao svjez i bolji od danasnjih filmova ove vrste.Prica je pitka i ne pretenciozna sto je kljuc uspjeha ovog filma.Sve to izgleda slatko primamljivo i to je film koji se moze gledati mnogo puta a da i dalje bude svjez i smjesan.Rezija je dobra Dragojevic je uspio dosta dobro na filmskom platnu da prikaze taj zdrav duh koji nas prati tokom cjelog filma.Likovi su zanimljivi od Nikole (Nikola Kojo) pa do lika kojeg tumaci Branka Katic,gluma je na izuzetnom nivou Dragojevic je okupio sve najbolje glumce tada koje je uspio da zauzda i sve nam to na filmu izgleda dobro ukomponovano.Zamjerke su bizarne to jest one su malo thnicke prirode u montazi i zvuku tu se slazem sa ThoRens sto se zamjerki tice to je u sustini to.Zakljucak Mi nismo andjeli su jedan dobar spoj kvaliteta i komercijale kako sam vec to rekao.
to je prava komedija
pa za razliku od hrvata mi znamo napravit komediju kojoj se ljudi smeju! nemam reči, pravi je to film
gledati više puta!
ni sama ne znam koliko puta sam gledala ovaj film. Samo mogu reći da je odavno postao kult. ne bih mogla najdražu scenu izdvojiti, jer sve do jedne su haos: "gori vatra", "cika zuba", onda scena sa anđelom i đavolom u autu. Ali, hajde de što su snimili drugi dio koji i nije tako loš (mada, ni prinjeti prvom), ali ona kanta od trećeg dijela koja nema veze s vezom. Tc,tc...sramota.
Nemam sreče,nemam para,nemam sreče,ni cigara!
Nisam odolio a da ne napravim recenziju ovog film ne zato jer je remek-djelo sedme umjetnosti nego zato što je i poslje 15 god. još zabavan!!
Kod ovakvih "kultnih" filmova najbolji su oni mali citati koje koristiš u svim situacijama.
Tipa:"hajde da se drogiramo nek se oči sjaje" meni omiljen stih iz pjesme u filmu,"Babojebac" uvjek prikladan za prijatelja koji je zabrio sa stariom curom,"Nikola mora da idem kod čika zube"...itd
Znači nije nemoguče sa malo para napravit dobar film..iako če naši poznati filmaši reči suprotno!!
Možda bi morali počet koristit više kanabisa umjesto aspirina
pa bi se stvari poboljšale!!!
Zaključno film je mrak i svako bi ga trbao pogledat barem 2 puta da se ustvrdi gradivo!!!
Mala maca je bila maštovita večeras?
Iako pun početničkih gafova i tehničkih grešaka (montaža, zvuk), Dragojevićev će debut-celuloid iz 1992. godine s lakoćom nokautirati bilo koji hrvatski film iz one rijetke, gledljive produkcije. I kolikogod možda bili puni nacionalnog ponosa, iskrenost je ipak jedna od najvećih vrlina i tu treba stati i priznati: 'Mi nismo anđeli' je i uz sve falinge jedan od najboljih filmova onih prostora, film kojeg ćete s guštom svako malo osvjetljavati u playeru i citirati u društvu.
Njegova šarmantna tehnička nespretnost čak mu ide u prilog, jer i kao takav zapravo ispada ležeran i upečatljiv u jednostavnosti i nepretencioznosti.
Priča o mladenačkoj nesretnoj ljubavi, (ne)željenoj trudnoći i zavođenju, dodatno je zapetljana genijalnim likovima Anđela (Uroš Ðurić) i Vraga (Srđan Todorović) koji se natječu u baratanju ljudskim sudbinama - no talenti glumaca i redatelja čine svoje. Film funkcionira.
Odličan scenarij; sitne parodije i originalne scene; scenografija bogata detaljima; duhovit i pogotovo PRIRODAN dijalog (nešto što čini mi se, nikad nećemo doživjeti u hrvatskom filmu), filmašima s one strane Dunava jebeno idu od ruke. Uz to, dodajte i glumačku postavu koja je opuštena, izražajna, i do koskine srži stopljena sa svojim ulogama. Da izdvojimo: Milena Pavlović (Marina), Branka Katić (Buba), Sonja Savić (Marta), Zoran Cvijanović (Ðura), Miki Manojlović (Milan), Bogdan Diklić (Marinin otac), i na kraju i početku, On.
Fantastičan Nikola Kojo u (skromno mogu zaključiti) ulozi života, koja mu leži k'o ježu četka. Lep, fatalan, mlad kolačić, jebozovan kao muflon u vječno proljeće; sam sebi dubok kao Zekin potočić ljeti...
A šta reći nego... Mrrrrnjarf...