Navijačko ludilo
Vertigo Films / Continental film
Režija: Nick Love
Scenario: Nick Love
Producent/i: Robert Blagojevic, Rupert Preston
Linkovi: imdb
I kolcem, i lancem, i bokserom u glavu, udari, razvali...!
Navijači i huligani često su svrstani u isti koš. Iako među njima nedvojbeno ima poveznica postoji bitna razlika. Huligani koriste subotnje popodne na stadionu isključivo kao pologon za izazivanje nereda i ubijanje Boga u neistomišljenicima, dok navijači ipak znaju nabrojati početni sastav momčadi za koju navijaju, bez obzira na količinu alkohola u krvi.
Ovaj polu dokumentarac prati četvoricu navijača engleskog prvaka Chelsea, pripadnika stare škole, ostataka ostataka koje je čelična Lady ako ne istrijebila, a ono bar primirila. Billy je lokalni bully ili ako hoćete siledžija u srednjim godinama koji nikako da odraste i uklopi se u društvo u kojem ne vidi svoje mjesto. Može ga pokrenuti jedino dobra šora i pucanje adrenalina prilikom bliskih susreta sa protivničkim navijačima.
Paranojični, 30ineštogodišnji Tommy nije vaš tipični navijač već naoko miran, povučen tip baš kao i njegov kompić Rod, prodavač klima uređaja koji nakon upoznavanja žene svog života uspjeva sve uprskati već pri prvom susretu s njezinim roditeljima u detalje im objašnjavajući smisao svog života odnosno subotnje aktivnosti. Zeberdee je pripadnik novog vala huligana, beskompromisan borac sve poštovaniji u najradiklanijim krugovima navijača plavih.
Ovu četvorku povezuje samo jedno - subota. Bez dobre šore utakmica nije utakmica. To je jedino što ih ispunjava zadovoljstvom, uz naravno druženje u kvartovskom pubu i prepričavanje najsvežijih okršaja. Seks je nisko na listi prioriteta.
Film je snimljen prema istoimenoj, popularnoj knjizi, a zanimljivo je da produkciju potpisuje Rockstar Games, proizvođač računalnih igara od kojih je bez premca najpoznatiji Grand Theft Auto serijal prepun nasilja.
Moraš biti prijavljen/a!
tvornica čega?
Izgleda da su Britanci u zadnjih desetak godina usvojili jednolične stilske obrasce i da su počeli štancati filmove koji iz aviona izgledaju nepogrešivo britanski. Stvar je počela sa Trainspottingom, nastavila se sa Ritchievim Lock, Stock & 2 Smoking Barrels i Snatchom - a medju posljednje izdanke tog otočkog trenda imamo Football Factory.
Recept?
Uzmete supkulturnu skupinu (narkomane u Škotskoj, sitne kriminalce ili huligane), pobacate hrpu šarenih likova, slijepite ih kakvim simpatičnim scenarijem, jednog lika učinite pripovjedačem kojeg muče dvojbe o svemu što ga okružuje - te sve skupa izrežirate dinamično uz zvučnu kulisu histerične glazbe i uličnog jezika krcatog psovkama i žargonom.
Na kraju balade svi su sretni i zadovoljni - režiser pobire lovorike zbog izmišljanja već izmišljenog, publika jer je ufurana u dojam autentičnosti i šarenog prikaza istog - te kritičari koji vape za bilo čime što bi se umjesto kompleksaškog kopiranja Amera moglo nazvati britanskim proizvodom.
Nažalost, The Football Factory tu misiju ostvaruje samo polovično.
Iako su ovdje svi spomenuti elementi - Nick Love (scenarist i redatelj) propušta uočiti najbitniju kariku o kojoj takva koncepcija ovisi - likove.
Iako glumačka postava solidno odrađuje posao (osobito Danny Dyer u glavnoj ulozi) likovi su površno obrađeni. Djeluju vrlo prolazno, viđamo ih u stalno istim situacijama - i ostaje pitanje što je Love htio prikazati. S jedne strane ne vidimo pozadinu svakodnevice zbog koje 30-godišnjaci vikendima organizirano razbijaju glave svojim vršnjacima - dok s druge strane ne vidimo ni dovoljno od te huliganske supkulture (što je svakako promašaj jer za takvu temu od Engleske nema boljeg mjesta).
Dodajmo tome da su neke scenaristička rješenja vrlo očito pokradena iz ranije spomenutih filmova - i imamo djelce koje nema drugih ambicija do kopiranja sigurne trendy formule. Lagana zabava za nedjeljno prijepodne nakon kojeg možete gledati ono što ovaj film izbjegava - nogomet.