Deuce Bigalow: Europski žigolo - Arhiva
Home      Filmovi      Arhiva      Deuce Bigalow: Europski žigolo

Deuce Bigalow: Europski žigolo

Deuce Bigalow: European Gigolo (2005.)

Sony Pictures / Blitz film i video

77' komedija

Režija:           Mike Bigelow

Uloge: Rob Schneider, Eddie Griffin, Jean Reno, Til Schweiger, Jeroen Krabbe, Carlos Ponce, Douglas Still

Scenario:        Rob Schneider, David Garrett, Jason Ward

Producent/i:   Jack Giarraputo, Adam Sandler, John Schneider

Zemlja:          SAD

Linkovi: službeni site
trailer
imdb

Deuce Bigalow: Europski žigolo

Ocjena Glasova Tvoja ocjena Ocjeni film

2.44
16
0.00

Žigolu se, prema kritikama sudeći, nije isplatio ni nastavak ni Europljanke, ma koliko pohotne bile. Imamo novi nastavak!

Zahodski je humor doveden na neku novu razinu, a grube su pošalice i politička nekorektnost dobile sasvim stotu dimenziju. Naime, nakon uvodne scene koja pokazuje da je Deuce Bigalow (Schneider) otprilike jadniji nego je to bio u prvom nastavku, naš junak prihvaća poziv starog prijatelja T.J. Hicksa (Griffin) te odlazi u Amsterdam. Ukoliko se pitate gdje mu je djevojka iz prethodnog ostvarenja – nju je, jadnicu, prožvakao morski pas, pa je Deuceu od nje ostala samo njezina plastična noga.

Tik nakon njegova dolaska u Amsterdam, Deuce otkriva da prostitutke proganja poremećeni serijski ubojica, a da je njegov frend među glavnim osumnjičenima. Naš mudrica ipak smatra da je počinitelj ženskog roda, te kreće u kurveraj ne bi li raskrinkao navedenu. Njegova se klijentela svodi na svakakve bizarnosti (npr. žena s penisom umjesto nosa), a uz pretrpan se raspored uspije zaljubiti u detektivovu nećakinju, te pokazati sve svoje čari na 73. dodjeli nagrada muškim kurvama.

Sve u svemu, film je na Rottenu dosad osvojio samo deset postotaka svježine, a najviše mu se zamjera predvidljivost, tanašni scenarij, ponavljanje starih šala i banalnosti, te poprilično velika doza neukusa. Ostaje da je Rob Schneider zaista predan i dopadan glumac, a da je smještanje događanja u Europu samo proširilo lepezu kulturalno-seksualnih streotipa. Nije jasno ni nekoliko scena koje su najotvoreniji hommage Dariu Argentu i hororcima, a ne pomaže ni činjenica da film, prema Toronto Staru, nakon kakvog-takvog početka postupno gubi svaki smisao.

Ovim je ostvarenjem po prstima dobio i sam Adam Sandler (ovdje u ulozi producenta) i njegov Happy Madison – NY Times navodi da je ovim projektom zagazio nekoliko koraka natrag i izgubio komadić legitimiteta. Film je zbog svega navedenog dobio oznaku R.