Najduža noć
Paramount Classics / UCD
Režija: Josh Sternfeld
Scenario: Josh Sternfeld
Producent/i: John M. Limotte, Anthony LaPaglia, John Limotte
Zemlja: SAD
Linkovi: imdb
Nakon iznenadne smrti supruge novopečeni udovac Anthony LaPaglia suočen je sa odlaskom jednog i destruktivnim ponašanjem drugog sina.
Depresivno okruženje malenog mjesta idealno je mjesto radnje filmova koji se bave otuđenosti u obitelji i mladenačkog buntovništva. Naslovi poput 'Garden Statea' i 'All the Real Girls' samo su neki od primjera. I u Najdužoj noći režisera/senacarista Josha Sternfelda imamo nekad skladnu obitelj iz New Jerseya koja se suočava sa nenadanom smrću majke.
Udovac Jim Winters (Anthony LaPaglia) ostao je sam sa dvojicom sinova, radišnim Gabeom (Aarnom Stanfordom) i izgubljenim, nesigurnim tinejdžerom Peteom (Mark Webber). Otac i sinovi oduvijek su bili bliski no to će se promijeniti Gabeovom najavom preseljanja na Floridu i Peteovim sve izraženijim osobnim problemima.
U susjedstvu živi Allison Janney, neudana žena s kojom se Jim sve više zbližava nastojeći pronaći utjehu dok Gabe istovremeno prekida vezu sa svojom djevojkom (Michelle Monaghan). Izostanak dijaloga o ozbiljnijim temama glavni je problem Wintersovih koji se sve više distanciraju.
Moraš biti prijavljen/a!
Najduža noć srećom nije dala najduži film
Lako gledljiv, protočan, nenametljiv, decentan film s dobrim glumačkim izvedbama. Film može djelovati neambicioznim, monotonim i preobičnim (npr. nema kontroverznu temu, nije društveno angažiran, ne želi odaslati gledatelju neku važnu poruku), ali uspio je u onom u čemu nisu uspjele puno razvikanije (i pretencioznije) drame - uvjerljivo portretirati komadić životne stvarnosti. A to je iznimno postignuće.
Najdužih sat vremena i 22 minute....
Film svijesti. Likovi su dobro psihološki okarakterizirani, pošto tokom cijelog filma pratimo njihova raspoloženja i tek pokoji dodir s stvarnim svijetom. Film je realan, možda i previše, a to sve zamotano u vrpcu zabiti, nenaglašene radnje i melankonije pozadinske glazbe ostavlja dojam tek prosječnog film s nedovoljno iskorištenim glavnim glumcima.