Dodirnuti vrh
IFC Films
Režija: Kevin MacDonald
Scenario: Joe Simpson
Producent/i: John Smithson
Zemlja: Velika Britanija
Linkovi:
službeni site
trailer
Ova rekonstrukcija drame na visini se razlikuje od drugih dokumentaraca jer priča o događajima koji nisu snimljeni - nema arhive koja se mogla koristiti.
Priča je to o planinarima Joeu Simpsonu i Simonu Yatesu i njihovom neustrašivom putovanju na vrh Siola Grande na peuranskim Andama, a koje su uspješno ostvarili 1985. usprkos mnogobrojnim nevoljama koje su ih usput snašle... Yates je u jednom trenutku bio prisiljen presjeći uže i pustiti Simpsona da se (sa slomljenom nogom) sam spusti. Kako nije bilo arhive, dokumentarac se sastoji od intervjua i simuliranih situacija, a baziran je na Simpsonovoj knjizi.
'Nisam filmaš. Nisam imao pojma kako ćemo to snimiti. Pričao sam više od 20 sati pred kamerom, a moj kolega Simon još 10 ili 15 sati. Onda smo otišli u Peru, gdje smo zaključili da je najjeftiniji način rekonstrukcija događaja, jer nismo morali plaćati glumce.' - rekao je Simpson izražavajući zadovoljstvo procesom stvaranja filma. 'Rekonstrukcija događaja je izvedena u Europi, a mnogi dramatični dijelovi su izbačeni jer su umanjivali snagu priče.' Redatelj Kevin MacDonald je oklijevao pri uvrštavanja namještenih scena, ali je zaključio da su dosta vjerni i istiniti, pa je popustio.
Pošto se radi o velikom riziku, trebalo mu je neko vrijeme da odluči što učiniti. Dok nije počela montaža nije mogao znati hoće li se rekonstruirani dijelovi uklopiti. 'Željeli smo da ti dijelovi imaju prizvuk voajerizma, kao da smo na mjestu događaja i slijedimo živote protagonista. Kadrovi nisu klasično filmski - kamera se često trese (što nismo željeli, ali se tako dogodilo). A druga stvar - mi smo sve snimali na planini, za razliku od mnogih filmova ove tematike koji se snimaju u studiju (npr. 'Vertical Limit'). Noćne scene smo snimali po noći, glumci su stvarno visjeli s litice, oluje su stvarne. Glumci se nisu morali pretvarati da im je hladno - smrzavali su se!' - rekao je MacDonald.
Film je u konkurenciji 'filmova Studengora' Anthonyja Minghelle, 'Zapravo ljubav' Richarda Curtisa, 'Djevojka s bisernom naušnicom' Petera Webbera, 'In This World' Michaela Winterbottoma odnio pobjedu kao najbolji britanski film 2004. godine.
Moraš biti prijavljen/a!
najiskrenije
Iskreno, nije mi se gledao ovaj film. Dečko ga je posudio jedno subotnje popodne koje sam ja baš zacrtala za veliko proljetno spremanje. I dok sam brisala prašinu tu i tamo bi bacila oko... pa sam pogledala samo 5 minuta... pa sam zapalila cigaretu... pa se zalijepila za film do kraja.
Ono što me posebno privuklo je ton kojim glavni likovi pripovijedaju. Smireno i posve iskreno, bez preuveličavanja, bez extra dramatiziranja pričaju o životnoj drami koja je većini nas nezamisliva. Naravno, već na početku filma je sasvim jasno da su obojica preživjeli, ali ritam na koji je ispričana priča jednostavno te vuče do kraja. Dramatični i emotivni elementi isprepliću se na način koji stvara vezu sa likovima, čini ti se kao da ih poznaješ, želiš im dobro, želiš da ustraju...
Sve u svemu, zanimljivo i dirljivo, čak i za one kojima je alpinizam = uspon na Sljeme. :)
Moj Bože!
To je bio uzvik koji nisam mogla prestati uzvikivati tokom cijeloga filma. Zbilja je ostavio veliki utisak na mene. Ne mogu vjerovati koliko čovjek zapravo može biti čvrst i koliku želju može imati za životom. Znam da ja to ne bi mogla. Slomila sam nogu više puta, i imala nekoliko operacija, znala sam da će hitna doći za 5 minuta, a opet mi je meni i svim mojim bližnjima bilo nepodnošljivo. Ali ovo što je Joe prošao, ne bih mogla. Treba mu podići spomenik kao simbolu hrabrosti i ustrajnosti. A i Simon je poseban. U takvim situacijama se moraju donositi teške odluke, makar bile i pogrešne. On je to činio instinktivno, nagonski, bez imalo kajanja. Isto tako znam da ne bi Joea mogla spuštati tako brzo uz onolike njegove bolne krikove, kao što i ne bi bila u stanju presjeći onaj konopac. Najljigaviji mi je onaj lik koji im je čuvao šatore, nije ih ni poznavao, a već je pravio izbor tko bi trebao umrijeti. Ma, užas!!!Film je jedan od najstresnijih koje sam pogledala u posljednje vrijeme i svima bi ga preporučila. Obavezno gledati, osobito ako volite dokumentarce,a ako i ne mislim da će vam se svidjeti.