Brazil
Universal Pictures, Voyager Company
Režija: Terry Gilliam, Julian Doyle
Scenario: Terry Gilliam, Tom Stoppard i Charles McKeown
Producent/i: Arnon Milchan, Patrick Cassavetti, Joseph P. Grace
Zemlja: Velika Britanija
Linkovi: imdb
Sam Lowry je prosječan čovjek, koji ima sasvim običan posao i život, a živi u utopijskoj budućnosti, gdje vladaju tehbologija i birokracija.
Sam radi kao mali činovnik u sveznajućem ministarstvu informacija, u svijetu neprestalnog državnog nadzora svega što se događa, u kojem ga iz dana u dan proždire diktatura kompjutera.
Svakodnevica mu je dosadna i pada sve više u apatiju. On sanjari o tome da se makne od kompjuteriziranog svijeta birokracije i da živi što dalje sa ženom svog života.
Sve mu se promjeni, kad u njegov kompjuter upadne buba balegar. Naime, radi se o kompjuteru, u kojem su imena malih i velikih kriminalaca, socijalnih slučajeva i sitnih prijestupnika, a buba napravi kratak spoj te zamjeni ime traženog kriminalca Harrya Tuttlea s imenom poštenog čovjeka M. Battlea.
U međuvremenu upozna ženu svog života Jill Layton, ali i birokratskom pogreškom biva optužen za terorizam. U opasnosti su i on i Jill.
Moraš biti prijavljen/a!
Jedan od mojih omiljenih filmova
Terry Gilliam je čovjek kojeg ili obožavate ili mrzite. Ja ga jako volim jer njegovi filmovi uvijek imaju skrivenu poruku ili značenje s velikom redateljskom vizijom. 'Brazil' je najbolji film 1985. a usto i jedan od mojih omiljenih filmova. Bavi se svima dobro poznatim temama poput razine birokracije u modernom društvu, otuđenju pojedinca od drugih ljudi, slučajnim pogreškama zbog kojih se životi mijenjaju, stalnom strahu za posao, plastičnim operacijama i drugim aktualnim temama. Gilliam prikazuje društvo u kojem ljudi žive sa cijevima u stanovima, u kojima moraju utaknuti 3 žice prije javljanja na telefon, bez rukovanja, dodira, dok se razgovori najčešće vrte oko potrebnih formulara i spašavanja nesposobnih šefova (genijalni Holm kao Kurtzmann). Inteligentni ljudi poput Sama (odlični Pryce) su izgubili svaki osjećaj za napredak, hodajući kroz život poput zombija, dok snovi predstavljaju jedini izlaz iz surove stvarnosti, u kojima Sam može letjeti, biti junak i biti zaljubljen. Kad napokon upozna ženu iz snova u stvarnosti, film završava na način na koji završava (ne želim otkriti kraj budućim gledateljima). Poruka filma je da se društvo treba trgnuti i ne dopustiti potpunu kompjuterizaciju svega a kao posljedica toga je odumiranje ambicija ali i razmišljanja kod ljudi, koji su potpuno usredotočeni jedino na koji formular treba ispuniti, ne gledajući više ni čovjeka s kojim razgovaraju (doktor kad danas piše recept!). A samo da ona muha nije pala u stroj i umjesto Tuttle ispisala Buttle...