Go West

solidno... i drugačije no što sam očekivao

Ovaj film ispočetka nisam htio pogledati jer sam mislio da se bavi kao nekakvim promoviranjem homoseksualizma. Ipak, sam ga pogledao i mogu reći da se filmu nikako ne može staviti prefiks "homo". Scenarij je dobar, Tarikova gluma neloša. Ne sjeda mi to kako je prikazan njegov odlazak na frontu nekako naglo a tako se i vrati. Bez glazbe, njegov odlazak u rat nebi izgledao nekako dramatično. Po mom mišljenju, pogibija Tarika/Milana je nekako usputna a upravo to bi trebala biti glavna udarna točka u filmu. Prerušeni Kenan ne izgleda tužno, čak se ubaciva tamošnjoj vještici pa čak i ima seksualni odnos s njom a zapravo je deklarirani gay, što slama priču jer se ipak prerušio kao žena a zapravo se mogao predstaviti i kao Milanov prijatelj. Zamjerka je, što Kenan dobro glumi suprotni spol, ali je očito i površnom gledatelju da je riječ o transu odnosno da emitira suprotni spol - muški pogled i crte lice, muškasti glas, a Rade koji izgleda kao nekakav seoski mudrac to nije uspio primjetit iako dijeli krov nad glavom sa Kenanom, a ni sumještani. Kada Rade primi vijest da mu je sin Milan poginuo, tamošnja žena prizna da je muško. Rade mu tad omogući bijeg na Zapad s rečenicom koja je značajna u filmu "Go West" i onda počini samoubojstvo, što je motiv vjerojatno spoznaja da mu je sin peder, a to govori o statusu homoseksualaca na Balkanu i što ljudi misle o njima, potvrđujući Kenanove uvodne riječi: "Bolje da ti je u porodici koljač nego peder!" Na kraju filmu uviđa se da Kenan svoju životnu priču pripovjeda u gostovanju na televiziji, po naglasku voditeljice daje se naslutiti da je emigrirao u Španjolsku, gdje homoseksualni ljudi imaju normalan i liberalan život.
Sve u svemu, vrlo dobar film ali po ovom scenariju film bi mogao biti i dublje prikazan i duži, ovako prerano završi. Film je za mene drama o dvoje Balkanaca i njihovoj nesretnoj sudbini i kako je Balkan oštro mjesto za ljude koji su drugačiji. ocjena 8/10

Depresija je naša furka

Moram prije riječi koja je trebala biti prva u recenziji reći da imam, svjerojatno subjektivno, averziju prema filmovima našeg govornog područja.
A sada nesuđena prva riječ recenzije:
Katastrofa.
Uzmite to s rezervom, film sam gledao na pol, taman je bio AV, ali nvm.
Potencijalno zanimljiva ideja filma još jednom je brutalno zaklana ne znam točno čime. To je zapravo onaj osjećaj da smo (ili su) vrijedniji zato što smo (su) bili žrtve rata. Pa zato da smo bolji od kapitalističkih svinja jer smo, eto, napredni i pametni kao i oni, ako ne i više; a gledaj u kakvoj prčvarnici uspijevamo preživjeti. Ne znam točno.
Uglavnom, od ideje s kojom bi češki filmaši napravili popularnu "urnebesnu" komediju s pametnim socijalnim komentarom, napravljen je film koji izaziva gađenje i prijezir prema svima koji nisu tolko u banani ko mi (oni).
/rant over
P.S. Tariče ostani molim te u stolici milijunaša. Fakat plz.
P.P.S. Makar se mora reći da je ovaj Drmać vrlo dobar.

Ja vas ništa nisam čula...

Iako se i prije premijere filma okarakterizirao kao gay-film,Go west nikako to nije jer on je jednostavno film o ljubavi i mržnji.Izvrsna glumačka postava je pokazala da ljubav živi među nama i u onom trnutku kada to i ne shvaćamo,jer tek kada neko ode od nas,počinjemo shvatati koliko smo ga voljeli.
Imamović u ovom filmu pokušava i reći koliko Europa ne razumije Balkan,i na kraju koliko nema sluha za ovaj dio te iste Europe.“Ja vas ništa nisam čula“ je najbitnija rečenica u ovom filmu,jer bez obzira koliko se trudili da nas neko razumije,čuje i osjeti našu patnju,“ljudi sa zapada“ to nikada neće čuti.I baš kao i Kenan(Mario Drmač)čujemo i sviramo neku svoju muziku u glavi,koju niko ne osjeti niti čuje.I umjesto da sviramo i dalje i ostajemo svoji,mi se pokušavamo približiti toj Zapadnoj Europi i svirati glasnije....

Make love, not war...

Osnovni problem kritičara uvaženog Varietya je taj, da on, nikada nije bio, ili bolje živio, na bilo kojem dijelu prostora bivše Jugoslavije, točnije Bosne, gdje se i odigrava radnja filma. Tako on definitivno nemože razumjeti psihologiju, i povijest, odnosa između naroda prije i za vrijeme sukoba početkom devedesetih kad se i odigrava radnja filma ( 1992 g. )Zato njegovu kritiku možemo uzeti s rezervom, pogledati film, i onda izreći mišljenje o svemu što je tu izmješano. A mješavina je to : besmislenosti rata , ljubavi i sjajne glume - M.Karanović, mladog M.Drmaća i R.Šerbedžije. O svemu vezano na rat je dosad i previše rećeno, a ovaj puta je Imamović uspio , vidljivo na tragu Kusturićinog nadrealizma, stvoriti atmosferu ratne stvarnosti, a opet na momente potpuno nestvarne kao što je i ljubavna priča koju proživljavaju glavni likovi. Glumci, mladi M.Drmać kao Kenan, uspio je ući u zadani lik te djeluje zapanjujuće kao "mlada srpkinja" i vizuelnom lakoćom osvaja poglede iz publike.M.Karanović, još je jednom dokazala kako je trenutno najkarakternija glumica e nas svojim transformacijama nemože ostaviti ravnodušnima.Rade, legenda, lakoćom profesionalca igra ulogu, srbina oca, povratnika iz dijaspore, doduše već viđenu u "Prije kiše", a opet drukčiju na neki njegov "način". A ujedno se iskupljuje za negativne priče koje su mu bile prišivene napuštanjem "domovine" i odlaskom
na zapad početkom devedesetih. A uz sve film je trendovski uskočio u veliku prašinu koju je podigla "Planina Brokeback" te s
time iskače ispred ostale produkcije sa područja koja su nekad bila u ratu.