Karaula
Blitz film i video
Režija: Rajko Grlić
Scenario: Rajko Grlić i Ante Tomić
Producent/i: Vladimir Anastasov, Zoran Cvijanović, Mirko Galić, Danijel Hočevar, Milko Josifov
Zemlja: Hrvatska/Makedonija/Bosna i Hercegovina/Srbij
Linkovi:
Znate onaj vic o Srbinu, Hrvatu i Bosancu u Armiji? Ne znate? Onda je ovo film za vas...
Proljeće 1987., mala karaula na jugoslavensko-albanskoj granici. Poručnik Safet Pašić (Emir Hadžihafizbegović) osjeća bolove na osjetljivom području. Zove jedinog liječnika u karauli, Sinišu Siriščevića (Toni Gojanović) koji mu javlja nezgodnu vijest - boluje od sifilisa. Liječenje traje 3 tjedna i za to vrijeme Pašić očito ne može kući ženi pa izmišlja da Albanci spremaju napad . Uvodi izvanredno stanje i nitko ne smije van osim Siriščevića koji po Pašićevom nalogu odlazi po lijekove i u posjete Pašićevoj ženi (Verica Nedeska). Dok u karauli raste frustracija zbog izolacije, buntovni Paunović (Sergej Trifunović) sukobljava se s poručnikom Pašićem, a zatim dolazi na ideju kako može napustiti karaulu. Istovremeno, Siriščević započinje zabranjenu vezu s Pašićevom suprugom...
Alfa i omega cijelog projekta je Rajko Grlić, uspješni hrvatski režiser ('Za sreću je potrebno troje','U raljama života', 'Samo jednom se ljubi') i producent ('Novo novo vrijeme', 'Sretno dijete') koji je stekao reputaciju u bivšoj Jugoslaviji, a i u svijetu. Tako je uspio progurati film na raznim natječajima i okupiti brojne producente, od neizbježnog Borisa T. Matića do srbijanskog glumca Zorana Cvijanovića i bosanskog režisera Ademira Kenovića. Oni su opet okupili iskusnu filmsku ekipu. Snimatelja Slobodan Trninića, montažera Andriju Zafranovića, kompozitoricu Sanju Ilić (bio je predviđen i Goran Bregović!), holivudsku montažerku zvuka Suzanu Perić i mnoge druge filmaše koji su mu pomagali (Goran Rušinović na storyboardu, Igor Mirković kao istraživač povijesne građe).
Film će ipak najviše ostati zapamćen po glumcima: Toni Gojanović (o kome smo već pisali) u debitantskoj ulozi, putena Verica Nedeska ('Bal-Can-Can'), Emir Hadžihafizbegović ('Gori vatra') kao tragikomična oficirčina, Bogdan Diklić ('Gori vatra') kao ambiciozni pukovnik te najupečatljiviji od svih, Sergej Trifunović ('Munje') koji se udomaćio u ulogama simpatičnih bitangi.
Film ima tipične grlićevske elemente: romantično-erotsku vezu glavnih likova koji samim time što žive u Jugoslaviji moraju proživljavati društvena i politička previranja te zemlje. 'Karaula' ima i velike šanse da postane hit - snimljena je na predivnim lokacijama kod Ohridskog jezera, uz puno popularne yu-glazbe; od rocka (Idoli, Haustori, EKV) do folka (Halid Bešlić, Vesna Zmijanac). Kao komedija može privući skeptičnu hrvatsku publiku, tematikom i glumcima i i ostatak jugoslavenske publike, a za zapadne gledatelje ovo je informativna antiarmijska i antikomunistička satira koja anticipira jugoslavenske ratove.
Glavni temelj filma je scenarij Ante Tomića koji poslije uspjeha filma 'Što je muškarac bez brkova' opet potvrđuje svoj scenaristički potencijal. Na službenoj stranici filma nalazi se i priča oko nastanka scenarija koja je toliko duhovita da bi mogla biti snimljena kao kratka humoreska. Roman prema kojem je snimljen film, 'Ništa nas ne smije iznenaditi', sam je Tomić adaptirao prema Grlićevim željama, a osim imena i nacionalnosti nekih likova (bosanski poručnik Pašić u romanu je mađarski poručnik Nađ!) glavna promjena je u kraju filma. Grlić je očito htio da film više korespondira s političkom situacijom tog vremena te je htio pokazati kako je armijski sustav, izdrilan na antialbanskoj paranoji i borbi protiv vanjskog i unutarnjeg neprijatelja, bio programiran da jednom eksplodira.
One koje pobliže zanima kako zaista izgleda scenarij i koliko se razlikuje od Tomićevog romana upućujemo na novo izdanje romana koje se povodom filma izdaje zajedno sa scenarijem pa filmofili imaju što uspoređivati.
Moraš biti prijavljen/a!
Karaula
Iznenađena sam; dobar scenarij i kamera dobri glumci, solidna trojka.
Ovo također nije recenzija
U biti hrvatski film volim ne gledati i još manje komentirati. Tomića volim čitati,pa sam tako pročitao Ništa nas nesmije iznenaditi, roman po kojem je nastao film. Sječam se da sam očekivao komediju, a dobio sam dramu, također sam očekivao još jedan hrvatski filmski promašaj, a dobio sam film koji sa s guštom gledao nekoliko puta.Muzika je u filmu odlićna, Hadžihafizbegović je odlićan i film je autentićan u prikazivanju vremena i prostora.Istina, moja ocijena filma je uvijek veća što su očekivanja manja.
Meni je dobar
Nacitao sam se negativnih komentara pa sam je krenuo gledati sa prilično niskim očekivanjima. Film je na kraju bio OK, kraj mi je također OK. Mislim da su ljudi od ovog filma malo previše očekivali ili su očekivali ludu komediju. Moja preporuka.
KARAULA prilog 1
Tri trećine filma se sastoje od ispraznoga vojničkog „šegačenja“, kakva, hvala dragome Bogu, današnja mlađa generacija ne pozna, a od kojega mi stariji nismo mogli pobjeći (oni koji su morali u JNA). Je li to nekomu smiješno isto je kao i pitanje je li nekomu bilo dobro ili lijepo u JNA. Film je poprilično plitak a u idejama, porukama, osjećajima koje se naslućujemo (u nejasnoći - pa nam ostaje subjektivni doživljaj i pitanje kako su to drugi doživjeli, pa i ona stara: što je redatelj uopće htio poručiti, s obzirom na njegovu privatnu političku obijenost, s obzirom na dramu kojom film završava, a kakva uobičajeno daje nedvojbeni (nedvojbeniji) humani (mož' da čitaš i politički) stav autora.
Kada bi Danko Grlić bio hrvatski nacionalist (bilo u pozitivnom ili negativnom smislu, nema veze) shvatio bih poruku o razlikama među onima koji su morali, bili prisiljeni biti zajedno (svaka „JNA jedinica“ bila je mala Jugoslavija) a koja neminovno mora dovesti do drame i tragedije, dok ta zatvorenost u zajedništvo može puknuti (osloboditi se) samo na kravi način. Žaliti za raspadom filma, pardon Jugoslavije a krajem filma,može samo netko komu je psovka vrhunski dokaz o prisnim međuljudskim odnosima. (U tom košmaru nespojivih razlika morali su biti i vjernici. Film barem jasno pokazuje kako je tim ljudima bilo strašno u JNA ili u Jugoslaviji.
Inače, kao i u većini hrvatskih filmova niz scena je tamno (valjda nema novaca za reflektore) zvuk motora i ulične vreve je važnija od razgovora glumaca (u ovom filmu čak i kokodakanje kokoši), što je u svakom slučaju tehnički prigovor (e, kada bih mogao gledati hrvatski film sa „titom“, pa da znam što je tko rekao), ali i metaforička pomutnja. Tako je „tuljenje“ s minareta na nekakvom orijentalnom jeziku ostalo jednoznačno kao i prirodno kokodakanje kokoši (kokoški) ili nekakvog prdavog motorina koji se provezao kraj scene koja je u tom trenutku bila snimana (dolaze zvukovi sa svih strana, što baš ne može biti metafora). Da se od Mak
Jedna povoljna recenzija
Mislim... da ako su Rajko Grlic i Ante Tomic zeljeli prikazati duh predratnog doba to su uspjeli uciniti prekrasnim nizom sitnih i ne toliko sitnih referenci unutar filma (sirena na dan smrti Tita, oni frizideri s zvijezdom od logoa, muzika 80-ih, cijeli duh dobri smo si, ali samo zato sto se jos nije dogodilo sranje zajednistva naroda bivse Jugoslavije). I ne treba za to kreshendo od zavrsetka, nije potreban usminkana kamera (cak u jednom trenutku se vidi sjena od mikrofona, nije mi jasno kako na to niste okinuli), dovoljno je suptilno upakirati stvar u jedan film o prijelaznom razdoblju za momke u filmu kao i za cijeli drzavni sistem. Likovi su prilicno jasni, a ljubavna veza koja prolazi kroz film portretirana je na iskren i istinit nacin da sam se zacudio kakav to hrvatski film gledam.
Pa sam si onda rekao: odlican, dakako :)
Razočarenje
Na žalost film je razočarao u svim svojim segmentima. Niti je dovoljno dobra komedija, niti je dovoljno dobra drama. Hadžihafizbegović osrednji isto kao i Diklić ect.
Nakon što sam odlegledao jedno 90 min. filma i imao osječaj da vodi nekoj kulminaciji kraj je bio najveće razočarenje. Kraj ima tako snažan osječaj deus ex machine, da nije normalno. Znam da su morali izmijeniti knjigu i da su trebali ostaviti neku poruku stila "vidi kako nam je bilo i sad smo se raspali i Orhideja je ustvari Mladić" itd., ali je to tako vještaćki urađeno da je stvarno loše. Kraj traje jedno 5 min. i onda vidimo onog doktora što putuje na more i kraj. Ma užas. Film postavlja mnoštvo pitanja, ali ne intelektualnih za rasprave nego više one scenarističke prirode:
1. šta je bilo sa trifunovićem (il kako se već zove)
2. pri kraju u jednom kradru neko uzima neki kamen i udara nekog a sa njim (ko? koga? zašto? gdje?)
3. zašto bi čitava jedna četa od 20-tak vojnika raspalila rafal na jedan đip
4. zašto je u tom vozilu jedan lik "čitav" a svi ostali mrtvi, izrešetani, sa 1000 rana itd. (machina?)
5. zašto su se svi predali na kraju tom jednom "albancu"
6. ako je stvarno Pašić bio strah i trepet zašto i nakon sve one uzbune i kopanja rovova i svega, vladala ležerna atmosfera barem kod glavnih likova (osim dr.)
Ma, ima tu pitanja još puno ali mislim da je ovo sasvim dovoljno.
nazalost
dobra tema,sa zamisljeno dobrom pricom koja nije dobro zavrsila. ideja je bila mrak. JNA,momci iz cijele jugoslavije,zabit na granici s albanijom, Ohrid, ljubavna prica,casnik primitivcina,mladi dalmatinac u akciji. I sve se nesto komesa, prica se dize,krece,i covjek se ponada, kad ono, sve ostane ravno i neuvjerljivo. izvrsna lokacija, kostimografija, glumci, i onda prica zasteka. Zavrsava neuvjerljivo, gledatelj ostaje s upitnikom iznad glave, jer ne vidi nicije motivacije za djela koja cine, a koja vode k tragicnom zavrsetku. Nedovoljno iskoristena muzika, nedovoljno iskoristeni "sporedni" glumci-vojnici u vojarni, nedovoljno zakuhana atmodfera medju njima (koja bi mogla simbolizirati nesto drugo,i vece) s ponekim fantasticno odreziranim i upecatljivim kadrom. Steta da se sve to ne zaokruzi u smislenu cjelinu, da bi covjek mogao reci:uh,koji dobar film. Ovako,nazalost, neke stvari koje su u filmu jako dobre, ne uspijevaju prikriti cinjenicu da je prica malo tanka.