Raj na zemlji

Vizualno privlačna zavrzlama

Smjestiti radnju na Kajmansko otočje, sivu zonu mutnih poduzetnika, bogatih manipulatora, utajivača poreza i lokalnih gangstera je iznimno zahvalno "tlo" za jednu oporu dramu, a metaforičan naslov filma "Raj na zemlji" je sve samo ne utočište koje glavni protagonisti pokušavaju pronaći tijekom filma.

Ovaj film bih mogao najlakše opisati kao razbacanu, stiliziranu dramu o mračnoj strani ljudske destruktivnosti gdje pohlepa, neshvaćanje i zadrtost uništavaju ljudske živote i prelamaju ljudske sudbine. Redatelj se pokušao poigrati s kronologijom tako da radnja počinje u prošlosti, prelazi u budućnost, pa se vraća u prošlost i tako nekoliko puta. Nažalost, sve se čini malo previše nepovezano jer u tim skokovima čini mi se da su neke bitne stvari malo previše rezane, a nekim nebitnim odnosima posvećeno je (pre)više vremena.

Ako gledamo vizualno – film je doista "posvuda"; kamera i snimateljski rad je razlomljen i segmentiran poput radnje tako da je u trenucima frenzičan i skokovit, a opet ponegdje usporen i dosadan. No bitno je napomenuti da većinu vremena film izgleda upravo izvrsno – lokacije su odlične, svježe i slikovite, a čak i noćne snimke posjeduju tu neku dozu ezotičnosti specifične za ovaj film.

Glazba je izvrsna i gluma sasvim solidna, prvenstveno izdvajam veterana Billa Paxtona i iznenađujuće solidnu i do tada nepoznatu Zoe Saldanu. Mada će djevojke uzdisati za Orlandom Bloomom, bojim se da nema baš previše traga njegovog šarma u ovom filmu, već naprotiv – samo suzdržana doza gorčine primjerena okviru tragične ljubavne priče.

Da Tarantino pokuša režirati Sodenbergov 'Traffic' – tako nekako bi se mogao opisati i 'Haven' koji nikako nije na razini spomenutog dvojca, no što je najvažnije – isprepletene sudbine glavnih protagonista djeluju stvarno i možete se poistovjetiti sa likovima i povjerovati u ono što gledate na ekranu, što je možda za jednu ovako atipično hollywoodsku dramu vjerojatno i presudno. Solidno, usprkos manama.

Tako stvari stoje

Nakon svih nabrijanih Pirata (nemam ništa protiv nabrijanog, samo da se zna) odgledanih bezbroj puta, vidjeti Orlanda Blooma u ovakvoj ulozi mali je odmor. I njemu se, očito, svidjelo jer je ko-producent filma.
O filmu i glumi dovoljno piše u prethodnoj recenziji, priča o 'novcu sumnjiva porjekla' nije me posebno inspirirala, ja bih izdvojila onu staru poznatu: ljudskoj gluposti i netoleranciji nikad kraja. Uništavanje života kao životna preokupacija.
Djevojka i mladić, jako zaljubljeni, vode ljubav. Prva noć, jedina noć. Nakon toga, tragedija kao lančana reakcija. Mladiću brat kiselinom unakazi lice, djevojka se odaje drogi i prostituciji. A sve zbog nasilnog oca i isto tako nasilnog brata narkomana koji drže djevojčin život u svojim šakama.
«Ne mogu te podnjet.
Tako stvari stoje.
Radije bih da mi sestra bude kurva na cesti, nego da se jebe s tobom!»
Dojmile su me se ove riječi. Morala sam doslovno skinuti titl. Tako stvari stoje. Ljudi ne podnose jedni druge i jedni drugima čine zlo.
I mladić ubije brata.
Film koji se ne gleda za zabvu. Film nakon kojeg sam sigurna – sretna sam što ne živim u takvom okruženju; nanovo prestravljena činjenicom da takvim životom živi velika većina ljudi.

Mali film po uzoru na velike

Slučajno sam nabasao na ovaj film u videoteci i odlučio ga pogledati bez velikih očekivanja. Mogu reći da me film ugodno iznenadio, jer se radi o solidnom malom filmu, sa dobrim glumačkim rolama.
Ipak najzanimljivija činjenica je da je ovaj film nastao pod očitim utjecajem Tarantina (Pakleni šund) i filmova ''Traffic'' i ''Crash''. Svakome tko je pogledao navedene filmove, neće biti teško prepoznati njihove elemente u ovom filmu. Pod tim se misli na više paralenenih radnja koje djeluju nepovezano, radnja filma koja se ne odvije vremenski i kronološki kontinuirano, nego ima dosta skokova u prošlost i sadašnjost, te mnoštvo likova različitih profila (od lokalnog ribara, lokalnih moćnika pa do agenata FBI-a) koji svaki predstavlja bitan kotač u cijeloj priči.
Kao nedostatke bih naveo da se pred kraj filma malo pretjeralo sa vremenskim skokovima u radnji koja se počinje sve brže odvijati, što na trenutak može zbuniti gjedatelja. Kao drugi nedostatak naveo bih dijaloge koji ipak nisu na razini flimova koji su bili uzor ovome.
Glumačka ekipa, predvođena Bloomom i Paxtonom, solidno je odradila svoj posao, a očito je da se Bloom zasitio velikih blockbustera (ovaj film je snimljen nakon trilogije ''Gospodar prstenova'' i ''Troja'') pa se odlučio na snimanje manjeg filma.
Posebno mi se svidjelo što je radnja filma smještena na Kajmanske otoke, koji su često spominjani u filmovima, ali nikada nisu bili centralno mjesto, i redatelj je prilično uvjerljivo prikazao mješanje mnogih kultura i njihov utjecaj na život lokalnog stanovništva.