Sve džaba - Arhiva
Home      Filmovi      Arhiva      Sve džaba

Sve džaba

Sve džaba (2006.)

Continental Film

94' komedija, drama, film ceste

Režija:           Antonio Nuić

Uloge: Rakan Rushaidat, Nataša Janjić, Bojan Navojec, Franjo Dijak, Enis Bešlagić, Emir Hadžihafisbegović, Darija Lorenci, Vanesa Glođo, Vlado Jokanović, Vanja Drach, Boro Stjepanović, Bogdan Diklić, Jasna Žalica, Emir Rožajac, Josip Pejaković, Miraj Grbić, Mirsad Tuka, Sergej Trifunović, Almir Kurt, Pero Kvrgić, Nermin Tulić, Aljban Ukaj, Amer Isanović, Saša Petrović, Ismet Begtašević, Sadžida Šetić, Moamer Kasumović, Ermin Sijamija

Scenario:        Antonio Nuić

Producent/i:   Propeler Film, Porta Produkcija

Zemlja:          Hrv, BiH, Srbija

Linkovi: službeni site
imdb

Sve džaba

Ocjena Glasova Tvoja ocjena Ocjeni film

3.48
33
0.00

Ostavši bez smisla u životu, mladi Bosanac kupuje pokretnu birtiju i kreće na put u nepoznato. Uz to, vjeruje da sve iz birtije valja dijeliti - džaba.

Prvi dugometražni film mladog zagrebačkog Sarajlije Antonia Nuića na Pula Film Festivalu 2006. okitio se s čak 3 Zlatne Arene - za najbolji film, režiju i scenarij. 'Sve Džaba' je koprodukcija triju zemalja – Hrvatske, BiH i Srbije, te ujedno i prvi hrvatski film u cijelosti zamišljen i snimljen na HD kamerama.

Film je sniman na nekoliko lokacija u središnjoj Bosni, najvećim dijelom u Varešu, malenom mjestu 50ak kilometara sjeveroistočno od Sarajeva. Ideja za film rodila se 2001., kad je Nuić upoznao producenta Borisa T. Matića koji ga ponukao da od vlastite kratke priče napravi scenarij za dugometražni igrani film. Od tog trenutka do realizacije filma prošlo je pet godina, a u međuvremenu je Nuić režirao svoj dio omnibusa 'Sex, piće i krvoproliće'.

Osim redatelju, 'Sve džaba' je donio i dvije nagrade glumcima: Rakanu Rushdaiatu Srce Sarajeva za glavnu ulogu, a Nataši Janjić Zlatnu Arenu za najbolju žensku sporednu ulogu. U filmu glume i Bojan Navojec, Enis Bešlagić, Franjo Dijak, Darija Lorenci, Vanja Drach, Bogdan Diklić, Jasna Žalica, Sergej Trifunović, Pero Kvrgić... Intervju s kostimografom film, Tončijem Vladislavićem, pročitajte ovdje.

Goran Dujmović (Rakan Rushaidat) je tridesetogodišnjak koji živi u bosanskoj provinciji. U kući koju je naslijedio od roditelja s njim živi i njegov najbolji prijatelj Miro (Bojan Navojec) koji je u ratu ostao bez obje ruke. Drugi Goranov prijatelj, Josip (Franjo Dijak), vodi konfuzni život provincijskog poduzetnika. Njih trojica su redovni gosti u birtiji osnovnoškolskog prijatelja Marka (Enis Bešlagić).

Kad Marko sazna da ga žena vara s Josipom, ubije Josipa i Miru, a Goran, ostavši bez smisla u životu, prodaje kuću i odlazi u nepoznato. Na željezničkoj stanici susreće starca Faru (Vanja Drach) koji u svojoj maloj pokretnoj birtiji doživi infarkt. Goran mu pomaže i nakon razgovara s njim odluči kupiti tu 'birtiju' i raditi s njom, ali na svoj način - sve će dijeliti džaba.

On sam odluči ne piti i ne zadržavati se ni u jednom gradu duže od jednog dana. Na svom putu upoznaje živopisne karaktere bosanske provincije, ali i Maju (Nataša Janjić) u koju se, po prvi put u životu, istinski zaljubi. Zbog toga prekrši svoje pravilo i ostane duže od jednog dana. To se ne svidi Ljubi (Emir Hadžihafisbegović), vlasniku birtije, pa njegovi ljudi okrutno premlate Gorana i protjeraju ga iz grada. Sve ga to učvrsti u namjeri da se vrati i potraži Maju koja ga tjera od sebe, ali pokazuje i određene simpatije.

Maja je nekad bila zaručena za Ljubinog mlađeg brata koji je poginuo u ratu, a sad joj Ljubo daje sredstva za život što ona ne namjerava mijenjati. Goran odlazi u posljednji grad na svom putovanju, troši zadnje zalihe pića i novaca, napija se i ostaje bez kamioneta. Maja odlazi za Goranom.

Pulske nagrade govore same za sebe, a kritika ovako zbori: Jakov Kosanović (Slobodna Dalmacija): 'Prilično crn film, ali u likove je ipak upisan humor, a u priču i mogućnost sretnog završetka. Blagi apsurd filma nije nešto što nikad nismo vidjeli, ali nema puno prilika u kojima domaći film o relevantnim stvarima govori neposrednim jezikom'. 'Film je to posve originalne ideje', smatra Boris Rotar (Radio Vatikan) i nastavlja: 'Ideja svjetska, Majke-Terezijanska, filmska realizacija ne na toj razini'. Petra Krelja (HFS) O Nuićevom filmu piše kako nije remek-djelo, no 'svakako je film koji, odudarajući u koječemu od filmova što se danas rade i ne samo u hrvatskoj kinematografiji, na osobit način, znači i određenu prekretnicu u slijedu svjetonazornih mijena u djelima filmskih autora s ovih prostora'.

p.h.