Armin
Maxima film, HRT, Busse & Halberschmidt, Refresh Production / Blitz film i video
Režija: Ognjen Sviličić
Scenario: Ognjen Sviličić
Producent/i: Damir Terešak, Marcelo Busse, Markus Halberschmidt, Ademir Kenović
Zemlja: Hrvatska, Njemačka, Bosna i Hercegovina
Linkovi:
službeni site
trailer
imdb
Humorna drama o ocu i sinu koji odlaze na audiciju za film. Na audiciji je opet Emir Hadžihafizbegović a mladog Armina glumi - mladi Armin (Omerović).
Ibro (Emir Hadžihafizbegović) i njegov četrnaestogodišnji sin Armin (Armin Omerović) putuju iz Orašja u Zagreb na audiciju za ulogu u filmu koji govori o ratu u Bosni a snima se u njemačkoj produkciji. Kada se autobus pokvari, oni se uplaše da će zakasniti na audiciju, ali ipak uspijevaju autostopom stići do Zagreba. Stižu do hotela u kojem se održava audicija, ali prekasno. Ibro se ne predaje i uspijeva izboriti da Arminu daju još jednu priliku. Audicija ne prolazi baš dobro jer redatelj smatra da je Armin prestar za ulogu no Ibro ne odustaje i tjera Armina da odsvira nešto na harmonici...
Ime ovog filma i njegovog glavnog lika nije slučajno baš - Armin. Glavni glumac je mladi Armin Omerović koji je debitirao u Schmidtovom filmu 'Put lubenica', za kojeg je scenarij pisao Ognjen Sviličić. Sviličić je bio prisutan na audiciji za 'Put lubenica' na kojoj se mladi Armin pojavio u pratnji svog oca, što je Sviličiću dalo ideju za priču 'Armina', filma koji je i nazvan prema svojoj inspiraciji, Arminu Omeroviću. Osim što je briljirao u svom prvom glumačkom nastupu u 'Putu lubenica', taj srednješkolac iz Orašja inače se bavi glazbom. Tako je i u filmu zasvirao na svojoj harmonici a i zapjevao sa svojim velikim glumačkim uzorom, Emirom Hadžihafizbegovićem, koji je i sam započeo karijeru jednom 'Audicijom' ali onom kazališnom. Armin i Hadžihafizbegović već su se upoznali na radu u 'Putu lubenica' a u ovom filmu funkcioniraju kao par koji nosi cijeli film. Osim njih, nastupaju i različiti hrvatski i bosanski glumci (Boris Svrtan, Enis Bešlagić, Daria Lorenci i Bojan Navojec), tu je i hrvatska glumica njemačkog porijekla Barbara Prpić ali i par njemačkih glumaca (Marie Bauer i Orhan Guner) koji sa svojim likovima trebaju predočiti odnos zapadnih medija prema ratu u bivšoj Jugoslaviji. Osim što je osigurao njemačke glumce, njemački koproducent filma uspio je izboriti i premijeru na Berlinaleu, gdje je Sviličić svjedočio onome što hrvatski redatelji ne doživljavaju često - prepunim dvoranama i dobrim kritikama.
Njemački filmski kritičar Bernd Buder, kojeg poznajemo s prošlog Zagreb film festivala (odabrao je za prikazivanje i predstavljao filmove zabranjene u komunističkim zemljama!) je na siteu Berlinalea pohvalio 'izvanredni par glumaca' koji se koriste 'diskretnim govorom tijela i malim gestama' a Sviličić po njemu 'melankolični ugođaj povezuje sa suptilnom komedijom situacije.'
Puno kritičnija je Deborah Young s Varietyja koja zamjera Sviličiću 'nategnuti pa i pokroviteljski pristup' bosanskoj problematici no hvali realistične izvedbe dobro režiranih glumaca. Iako je Sviličića ta kritika navodno dosta iživcirala, pokazalo se da je Young ipak bila sklona filmu jer ga je preporučila direktoru filmskog festivala u Tribeci, gdje će film uskoro biti prikazan. Osim Berlinalea i Tribece, filmu se smiješe još neki festivali pa tako film očekuje bogat festivalski život a nastup Armina Oremovića već je posvuda zamijećen. Posebno je pohvaljen i na beogradskom FEST-u a ostale vijesti iz njegove karijere možete pratiti na Arminovom blogu ovdje.
Moraš biti prijavljen/a!
GDJE DA SE GLEDA
zelim da znam gdje mogu da gledam ovaj film trazim vec dugo imal ko da mi da stranicu???
Armin
Još jedan bljesak domaće kinematografije, kojoj je valjda ispod časti snimiti film s iole uzbudljivijom radnjom. Dva Bosanca, koje glume dva Bosanca u vrlo zahtjevnim ulogama, šeću po Zagrebu i hotelu na kraju grada, dok gledatelj uživa u beskrajnim scenama hotelskog lifta, predvorja i hodnika. Lik Barbare Prpić je imao lobotomiju, a ona dvojica u cijelom filmu ne trznu jedan mišić na licu. Ali to je umjetnost, koju prosječan gledatelj ne mora i ne smije shvatiti, a posebnice ga se ne smije opteretiti odgovorima na neka sitna pitanjca koja ga muče tijekom gledanja filma. A film se kategorizira kao humorna (???) drama....
Uh...
Ovo je jedan od onih filmova kojima pružimo šansu samo zato što su domaći. Film u redu prikazuje odnos oca i sina, ali to je mogao prikazati i u drukčijoj atmosferi, u boljoj i zanimljivijoj priči, jer ovaj film je stvarno dosada. A odnos oca i sina bez zanimljive priče mogu gledat svaki dan kad vidim svog tatu, nije potreban film :)
dobar film
sjajan film. izvrsni glumci. posebna pohvala mladom omerovicu, a i emir nije bio los kao pravi "bosnjo". klasicna drama, ali ni sekunde dosadna. posebno mi je upecatljiva zavrsnica.
Lijepo i sporo
Čuvši samu priču, odnos između oca i sina, pomislila sam da film ne obećava mnogo - greška! Armini nudi mnogo toga, od izvrsne glume do izvrsne fotografije. Odnos oca i sina je jako dobro pogođen da me još i sad, tri tjedna nakon gledanja filma, fascinira. Možda bi netko filmu zamjerio sporost, ali očito je da je ona je bila nužna za stvaranje atmosfere. U svakom slučaju zanimljiv film, ne bez razloga uspješan.
zzzzzzz
Nažalost mogu prokomentirati samo prvih 15 minuta filma jer sam ostatak prespavala... :( Al odjavna špica je ok! :)
I jedno naravnoučenje - ne više ići na projekcije iza 23 sata! Al', s druge strane - da mi je bio zanimljiv možda i ne bi zaćorila...
trilogija
Iskreno, nešto malo više mi se svidio Oprosti za kun fu. Čitajući kritike neki kažu da je Armin topla priča, drugi da je hladna, a meni se pak čini kao da je rađena na sobnoj temperaturi - ni topla ni hladna. Kad malo bolje razmislim Armin se u mnogo čemu nadovezuje na prethodni film. U prvom smo imali minirano polje, u drugom samo polje, a u idućem (''raj na zemlji''?)vjerovatno cvjetnu dolinu. Zatim, u prvom smo imali dječaka, sad adolescenta, a vjerovatno u idućem odraslog muškarca. Još ako priča bude išla u smjeru da taj odrasli muškarac želi istjerati vraga iz svoje žene, tako što na neko vrijeme nestane poput duha, imati ćemo klasičnu trilogiju. Na kraju krajeva danas svi rade neke trilogije, zašto je ne bi napravio i Sviličić.
SJEĆANJA NA BOSNU
Vjerovatno ne mogu biti objektivan u recenziji, no iskreno ću napisati da je Sviličić uspio iz radnje ovog filma izvući ljudski odnos. Osobito onaj stisak oca koji zagrli Armina uz riječi: Ma nemaju oni pojma! Slično sam doživio ratnih godina u Bihaću i sam moj odlazak u Zagreb nakon užasa rata, upravo je onakav kakvim ga Ogi opisuje u Arminu. Izvrsna gluma Hadžihafizbegovića, koji mi je na premijeri rekao da se više spremao za ulogu Ibre, nego Pašića u Karauli, stvarno će vas navesti na pitanje roditeljskih odnosa u svijetu u kojem danas živimo. Armin, ako se nastavi baviti glumom, zaista će ući u BIH glumačku scenu, jer ulogom tinejdžera, pokazuje ono što smo svi prošli prije nekoliko desetljeća; prva cigareta, zaključavanja u toalet i sl.
Armin je napravljen u suradnji s njemačkim i bosanskim producentima. Kako kaže sam redatelj, Ognjen Sviličić, to je jedan od rijetkih filmova gdje produkcija nije napravljena iz interesa, nego su svi iskreno vjerovali u ono što rade. „Želim ohrabriti ljude da ulaze u više takvih projekata jer jedino tako mala zemlja može izaći u svijet.“ Sviličić je usput najavio svoj novi projekt koji zasada nosi samo radni naziv „Raj na zemlji“. Radnja govori o šest turista na Jadranu i njihovim međusobnim odnosima. „Želim napraviti hrvatski film o međuljudskim odnosima kojim ćemo biti prepoznati na Mediteranu i koji će nas približiti europskoj kinematografiji.“
S nestrpljenjem očekujem "Raj na zemlji", koji će baš kao i "Armin" i "Oprosti mi za kung fu", dokučiti unutarnju snagu naših krajeva, koji u Europi bude zanimanja. Pojma oni nemaju, no možda kad prespavaju (kao što sam učinio nakon premijere u Zagrebu i ja), shvatit će vrijednost Armina i "Armina".