Fahrenheit 451
Fahrenheit 451
(1966.)
Anglo Enterprises
112 min
ZF
Režija: Francois Truffaut
Scenario: Ray Bradbury, Jean-Louis Richard
Producent/i: Lewis M. Allen, Miriam Brickman, Michael Dalamar, Jane C. Nusbaum
Zemlja: UK
Linkovi: imdb
Moraš biti prijavljen/a!
Težnja k iracionalnom konformizmu
Gledajući Fahrenheit još sam se jednom uvjerio kako film može biti živa kritika društva i sistema kojim je ono određeno. Razni autokratski i totalitarni režimi su kroz gotovo cijelu povijest težili ljude učiniti jednakima ali pritom okovanima u lance. Upravo je o tome riječ u Fahrenheitu 451. Aluzija na stvarne totalitarne režime uspostavljena je knjigama kao metaforom konačne slobode i slobode izbora pojedinaca. Ljudski se um ispire raznim načinima, a sve u svrhu kontrole i potpunog uvida u svakodnevicu svake jedinke. Ljudi prihvaćaju mišljenje većine i smatraju ga jedinim ispravnim pretvarajući se u isprazne ljuske, zombije koji, kako je u filmu rečeno, ne žive, samo ubijaju vrijeme. Možda više ne postoje službeni režimi kontrole ali je latenti proces kontrole medijskim ispiranjem umova u punom jeku. Zato ovaj film ima toliku vrijednost. Uza svo smeće kojima nas bombardira suvremena kinematografija, stari su filmovi uvijek znali pogoditi bit bez krvi efekata i glupavih dijaloga. Film je tada bio umjetnost, gluma. Sjajna scenografija stvara stavaran osjećaj daleke budućnosti, iako je film sniman šezdesetih godina prošlog stoljeća, a Oskar Werner jednostavno briljira u glavnoj ulozi. Svakako biser filmske umjetnosti kojeg će, po svemu sudeći, uništiti remakeom koji je najavljen za 2010. godinu.