La Vie en rose – Edith Piaf - Arhiva
Home      Filmovi      Arhiva      La Vie en rose – Edith Piaf

La Vie en rose – Edith Piaf

La Môme / La Vie en rose (2007.)

Picturehouse / UCD

140` glazbeni, biografski, melodrama

Režija:           Olivier Dahan

Uloge: Marion Cotillard, Sylvie Testud, Clotilde Courau, Jean-Paul Rouve, Pascal Greggory, Marc Barbé, Caroline Sihol, Emmanuelle Seigner, Catherine Allégret, Gerard Depardieu, Jean-Pierre Martins

Scenario:        Olivier Dahan, Isabelle Sobelman

Producent/i:   Alain Goldman

Zemlja:          Francuska, VB, Češka

Linkovi: službeni site
trailer
imdb

La Vie en rose – Edith Piaf

Ocjena Glasova Tvoja ocjena Ocjeni film

4.07
27
0.00

Filmska biografija legendarne pjevačice Edith Piaf s Marion Cotillard u jednoj od najdojmljivijih filmskih uloga svih vremena. Non, je ne regrette rien…!

Život Edith Piaf dušu je dao za filmsku ekranizaciju. Rođena je u siromašnom pariškom predgrađu Belleville kao kći barske pjevačice i uličnog akrobata, a dio je djetinjstva provela živeći s bakom - vlasnicom bordela. Svakodnevica okružena prostitutkama i njihovom klijentelom vjerojatno je utjecala na njezin životni svjetonazor i njezinu osobnost. Sa 16 se godina zaljubila u mladoga dostavljača s kojim je ubrzo imala i dijete – djevojčicu Marcelle, koja je vrlo rano umrla od meningitisa. Pjevačku je karijeru započela s 20 godina, kada ju je Louis Leplée, vlasnik jednog uspješnog noćnog kluba nagovorio da nastupa. A upravo joj je on i dao nadimak La Môme Piaf (Mala Vrapčica), zbog njezine nervoze pred nastup i visine od 147 centimetara. Iste je godine objavila svoju prvu ploču, a njezina joj je popularnost donijela i poznate prijatelje – redatelja Jeana Cocteaua, glumca Mauricea Chevalierea i pjesnika Jacquesa Borgeata.

Uzbuđenja joj u životu nije nedostajalo. Nakon ubojstva Louisa Lepléea čak se našla i na optuženičkoj klupi, a za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno je surađivala s pokretom otpora i prokrijumičarivši krivotvorene putovnice, omogućila je bijeg nekolicini francuskih vojnih zarobljenika. I ljubavni joj je život bio buran – njezina velika ljubav, boksač Marcel Cerdan, poginuo je u avionskoj nesreći, a kasnije se udavala još dva puta. No, stresan je život rezultirao ovisnošću o morfiju, a umrla je istoga dana kada i Jean Cocteau – 11. listopada 1963. od posljedica raka, u 47. godini života. No, njezin ju je tugaljiv i sjetan glas proslavio diljem svijeta, a pjesme kao što su `La Vie en rose` (1946), `Hymne á l`amour` (1949) i `Non, je ne regrette rien` (1960) rado se slušaju i dan danas.

Nakon `Edith i Marcel` Claudea Leloucha (1983), `La Môme` je druga filmska biografija Edith Piaf. Počevši priču njezinim kolapsom nakon koncerta 1959. u New Yorku, Olivier Dahan nizom flashbackova povezuje tri faze njezina života – siromašan život prije nego je postala popularna, razdoblje slave te sam pad, uzrokovan teretom slave i zdravstvenim problemima. U gotovo svim nastupima u filmu korištene su originalne snimke Edith Piaf jer su filmaši zaključili kako je njezin jedinstveni glas nemoguće oponašati, osobito ako se teži za autentičnim zvukom, što je redatelju bilo jako važno.

Legendarnu je pjevačicu odigrala Marion Cotillard (`Dobra godina`), a kritičari su jednoglasno presudili kako je riječ o jednoj od najboljih filmskih uloga svih vremena. `Ako Marion Cotillard ne postane jedna od rijetkih glumica nominiranih za najbolju glavnu ulogu na Oscarima, nema pravde u Akademiji` rekla je Laura Clifford (makar mi to već znamo), a Maitland McDonagh jednako pozitivno izjavljuje: `Njezin uzbudljiv nastup, izražajne geste i prkosno ranjeni govor tijela nikada ne otkližu u čisto oponašanje.`

Kritke za sam film uglavnom su pozitivne, iako je zamjerki bilo. Već spomenuta Laura Clifford kaže kako je Dahanov eksperiment miješanja umjetničkog pristupa s konvencionalnijim stilom biografskog filma frustrirajući, dok ga je Michael Phillips iz `Chicago Tribunea` nazvao neujednačenim. S druge strane, Kamal Al-Solaylee iz `Globe and Maila` film je nazvao `tragičnim romantičnim blockbusterom`, a Andrew Sarris iz `New York Observera` izjavio je kako ga je unatoč neujednačenosti, cjelokupno iskustvo ostavilo u suzama i stanju potpune emocionalne iscrpljenosti.

m.k.