Dolina nestalih
In the Valley of Elah
(2007.)
Warner Bros. / Blitz film i video
121'
drama, ratni
Režija: Paul Haggis
Scenario: Paul Haggis, Mark Boal
Producent/i: Laurence Becsey, Darlene Caamano, Paul Haggis, Steve Samuels, Patrick Wachsberger
Zemlja: SAD
Linkovi:
službena stranica
imdb
Odlična glumačka postava, orginalan pristup aktualnom problemu, izvrstan režiser... Pa da vidimo kako to sve skupa izgleda.
Čitaj dalje ...
Moraš biti prijavljen/a!
Gde je nestao moj sin?
Polazeći od premise:''Ponekad je pronalaženje istine lakše nego suočavanje s njom'', proslavljeni oskarovac, Paul Haggis (''Crash'', 2004.) je zaintrigiran jednim člankom koji je 2006. godine objavljen u Playboy-u, pod nazivom "Smrt i obeščašćenje",(autor Mark Boal), napisao scenario (kombinujući priču iz članka sa još jednom istinitom ratnom pričom) i potom se prihvatio režije, jedne u suštini prave anti-ratne savremene priče. Neposredno posle povratka sa ratišta u Iraku, Mike Deerfield (Jonathan Tucker) misteriozno nestaje. Kada njegovom ocu Hanku Deerfieldu (Tommy Lee Jones), bivšem vojnom policajcu i njegovoj majci Joan (Susan Sarandon) saopšte ovakvu uznemiravajuću vest, Hank počinje potragu za sinom. Odlazi do američke vojne baze Fort Rudd, u Novom Meksiku, mestu gde je Mike poslednji put viđen. Emili Sanders (Charlize Theron), policijska detektivka iz Novog Meksika, nevoljno počinje da mu pomaže u istrazi, svesna izraženog antagonizma između vojske i lokalne policije. Kako istraga teče, povećava se broj tragova i dokaza (kreditna kartica kojom je plaćeno u restoranu, fotografije i video snimci iz Iraka). Tenzije rastu, a slučaj nestale osobe postaje opasna igra, obavijena debelim zidom ćutanja. Dok zajedno sa Hankom pokušava da istragu usmeri u pravcu gde se krije prava istina, Sandersonova upada u sukob sa vojnom službom, tražeći iskaze Mikeovih saboraca iz Iraka. Istina o Mikeovom boravku u Iraku polako izlazi na videlo, a što će duboko pogoditi
Hanka. Ovaj istinski američki patriota i ratnik starog kova, skrhan skandaloznom saznanjem, nateraće sebe da preispita svoja dugogodišnja verovanja vezana za čast, vojničku uniformu, opravdanost odlaska u rat, daleko od rodne (američke) grude. Teškoće da se pronađe prava istina, zbog zataškavanja slučaja od strane vojske, predstavljaju zapravo stav američkog vojnog vrha u opravdavanju svega onoga što su uradili američki momci u ime i za slavu Amerike. To jeste svojevrsna formula za oslobađanje krivice svih poslatih američkih vojnika na front, po pustinjama Iraka (u ovom konkretnom slučaju). Odlična glumačka podela (Tommy po običaju briljantan, mada ni Susan ne zaostaje) fino se uklopila u likove važne za sadržaj priče. Lokacije na kojima je snimano pronađene su u Maroku, Albuquerque - Novi Meksiko, kao i u Tenesiju. Originalan pogled na rat u Iraku, gde je epicentar dešavanja premešten na američkom tlu, nastoji da prikaže sudbinu malih ljudi, uključenih u nešto mnogo krupnije i nažalost važnije od običnih ljudskih života, kao što je borba za naftu, ovaj htedoh reći - rat za dobrobit Iračana koji ''vapiju za demokratijom''.
dobar antiratni film
Film se neće svidjeti onima koji traže adrenalinske filmove nabijene akcijom. Ovdje se radi o mirnoj i emocijama nabijenoj drami i u prvi plan su stavljeni odnos likova i gluma. Film se može učiniti dosadan ukoliko nas ne zanima tematika rata u Iraku iako je ovdje ta tema gurnuta u pozadina. U prvi plan radnje stavljena je tema istrage o nestalom sinu za kojeg se poslije saznaje da je bio ubijen i tu počinje potraga za osumnjičenicima. Cijeli film ima neku dramatičnu atmosferu, čak i melankoličnu. Filmu se ne može prigovoriti da fali akcije jer se akcije nebi uklopila u ovaj film. U filmu me se dojmila standardno dobra gluma Tommya Lee-a i Susan Sarandon, dok mi je Charlize Teron nekako belična i prazna i nije nimalo upečatljiva ali dobro odglumljen lik. U kratkoj ulozi se pojavljuje i Josh Brolin, zvijezda filma No Country For Old Man. Kad smo već kod tog filma, mislim da se ova dva filma mogu usporediti po atmosferi i vizualnom stilu, naročito režiji.
Ovaj film ima nekakvu pouku sa sobom, posebice zadnji kadar koji nagovještava međunarodni poziv za pomoć u Americi, hm, dobar redateljski potez. Uglavnom film nema ništo osobno za vizualnoga ponuditi tako da bi poklonici kinoposlastica mogli biti razočarani ali ova druga klasa gledatelja koja traži filmove sa dobrom pričom i poukom će svakako biti vrlo zadovoljni.
Jako dobar film
Iako se priča filma vrti oko okrutnog ubistva, ovo je najtopliji film koji sam pogledala u skorije vrijeme. Nema mržnje, nema vikanja, nema osvete...iako bi je po svoj ljudskoj logici trebalo biti. A nema je jer Hank( Tommy ) vidi isto što mi. U ovom filmu slike govore više od riječi. Rat uzima ono najbolje od čovjeka i pretvara ga u krvoločnu zvijer, oguglalu na sve. Rat baca u blato svaki osjećaj krivice, moralne vrijednosti, sažaljenje, saosjećanje i ostavlja mjesto samo za instinkt za preživljavanje, onaj iskonski, životinjski...
Nema mržnje – samo sažaljenje spram onih koji tek dolaze, neispisani, čisti, odlaze tamo negdje gdje će krvlju pisati po njihovim dušama. A sve to za ništa. Sve to za zlo.
Scena kada Hank javlja supruzi tužnu vijest je tako originalna. Počinje tako što vidimo Susan mirnu, umrtvljenu od šoka, a kad se kamera pomjeri shvatamo da je tome predhodila bura – ona sjedi na podu, okolo su razbacane stvari koje su joj ispale iz ruku, stolić je prevrnut... Kažem vam – nema galame, nema vriske, nema plača...Samo nijemi očaj....
Mnogo filmova je već snimljeno kao kritika ratova koje vodi Amerika ali ovaj je poseban.
Film s porukom
Iako se ovaj film neće svidjeti svakome zbog sporosti radnje i ponekih dijaloga, ovo je jedno od rijetkih novih Hollywoodskih ostvarenja s porukom. Tommy Lee Jones traga za sinom koji je nestao u Američkoj vojnoj bazi. Naposljetku doznaje da mu je sin ubijen, a i da sam sin nije bio baš neki anđeo u Iraku. Znakovit je početak i kraj filma. Na početku filma Tommy Lee Jones diže Američku zastavu i objašnjava da naopačke podignuta zastava predstavlja Američki poziv za međunarodnu pomoć. Na samome kraju filma on namjerno diže Američku zastavu naopačke upozoravajući na stanje u Americi. Film je po meni zapravo kritika mlađe generacije koja u životu nema nikakvih ideala i kojoj tuđi ljudski život ne znači ništa i ne odnosi se samo na stanje Američkih vojnika u Iraku. Charlize Theron u ovome filmu izgleda jako loše i mislim da i ona polako ide stopama anoreksije. Očito je anoreksija u modi. Šteta samo što kod anoreksije strada i lijepo lice, a ne samo i tijelo.