Posljednja legija
Dino de Laurentiis Cinematografica / Pa-Dora
Režija: Doug Lefler
Scenario: Jez Butterworth, Tom Butterworth
Producent/i: Tarak Ben Ammar, Dino De Laurentiis, Martha De Laurentiis, Raffaella De Laurentiis
Zemlja: Velika Britanija, Italija, SAD, Francuska, Sl
Linkovi:
službena stranica
imdb
Oduvijek sumnjate da postoji neka veza između pada Rimskog carstva i legendarnog mača excalibura koji je od kralja Arthura učinio legendu? U pravu ste!
Romulus Augustus (Thomas Sangster) bio je tek dvanaestogodišnji dječak kada je postao rimski car. Vladao je samo jedan dan, a onda je izgubio sve što je volio – obitelj, dom i carstvo koje je nekoć predstavljalo čast i poštenje. Barbarska vojska predvođena okrutnim generalom Odoacerom (Peter Mullan) preuzima vlast u Rimu, a mladoga Romulusa, zajedno s njegovim učiteljem Ambrosinusom (Ben Kingsley) i ostalim preživjelima, porobe i zatoče na otoku Capri. Romulus ne želi prihvatiti poraz te čini sve kako bi pronašao način da pobjegne iz zatočeništva.
Dok pokušava pobjeći, Romulus pronalazi 'excaliburnus', legendarni mač koji je pripadao Juliju Cezaru i shvaća kako mora učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi spasio Rim i Rimsko carstvo. Zahvaljujući mudrim Ambrusinusovim savjetima i uz veliku pomoć svoga najvjernijeg ratnika Aureliusa (Colin Firth), Romulus uspjeva pobjeći s otoka. Zatim kreće u Brittaniu gdje će pronaći utočište te ujediniti snage s posljednjom rimskom legijom – Legijom zmaja. Na njegovom putu mu se pridružuje misteriozni suputnik iz Konstantinopola te će na kraju će svi oni morati udružiti snage kako bi obranili ime i čast Rimskog carstva.
'Posljednja legija', trailer
Kritičarima se nije svidio ovaj pokušaj povezivanja pada Rimskog carstva s legendom kralja Arthura, kao što su onomad na nož dočekali i 'Kralja Arthura' koji je također vezao britansku legendu uz Rimljane. Navodno postoji arheološki dokaz koji priču o Arthuru (i excaliburu) smješta u rani srednji vijek - peto stoljeće, što se poklapa s propašću rimskog carstva. Također, film je snimljen u talijansko-britanskoj koprodukciji pa je i to možda bi razlog ispreplitanja priča.
'Posljednju legiju' režirao je Doug Lefler, koji je dosada uglavnom radio na televizijskim serijama poput 'Xene, princeze ratnice', 'Herculesu', 'Babylon 5' i 'JAG-u'. također radio je i kao asistent redatelja na prvom 'Spidermanu'. Ovo mu je drugi dugometražni samostalni uradak - prvi je bila fantasy akcija 'Dragonheart'.
'Posljednja legija' na Rotten Tomatoes ima slabašnih 16%, a loše kritike se odnose većinom na neinteresantnu radnju i lošu glumu, a Ed Gonzales odlazi korak dalje te za Slant Magazine piše da je 'film depresivna priredba loših dijaloga, dosadnih borbi mačevima i otrcane radnje'. Gledatelji na Imdb-u film ocjenjuju 'slabašnim', a kao glavnu prednost navode to što je usprkos svemu – zabavan.
'Posljednja legija' neuvjerljivo dovodi u vezu dva velika događaja, ali oni koji preferiraju povijesne spektakle i sve ono što oni nose – mačevanja, misteriozne likove i borbu za ideale – neće ostati razočarani.
Moraš biti prijavljen/a!
nevidjeni historijski revizionizam
historijski filmovi su postali vrlo naporni. svi su uglavnom na maniheisticki kalup "dobro protiv zla - dobro pobjedjuje zlo". dobro MORA pobijediti zlo. historijski filmovi iz holivudskih radionica postali su apsolutno neuvjerljivi, predvidljivi (ne samo zato sto znamo krajnji ishod date historijske bitke). ratnici kao ljudi koji su navikli na krvoprolice i najsurovije zivotne uslove, u ovoj vrsti filmova su svi mahom supermodeli - ispuderisana nosa, besprijekornih noktiju i kose, koja svojim sjajom opasno podsjeca na prikrivenu pantene pro-v reklamu. takvi su ljudi i nakon prelaska preko alpa - ciste odjece, uredno osisani i naprosto dotjerani. obratite malo paznju na bizantsku ljepoticu, koja je tokom citavog filma zalickana. cak u najljucoj borbi, njena maskara drzi, ruz je na mjestu, a njena kosa se naravno nikad ne masti. ja ovakvu vrstu "perfekcionizma" vidim kao veliki propust i smetnju u HISTORIJSKOME filmu.
samo osvajanje rima je prikazano u smijesnih nekoliko scena. i s onim sto sam vidjela sam apsolutno nezadovoljna. ne moze mi niko reci da su rimskog imperatora i porodicu stitila 3 cojka. naravno, ovo je iskarikirano, ali u filmu nigdje masovnog obezbjedjenja, nigdje pompezne garde. rim je ovdje prikazan kao seoce s potpuno nedostatnom strazom - sto naravno me odgovara realnosti. mozda jos da spomenem kako je, ako je vjerovati filmu, moguce da ceta od 2000 vojnika u borbi cuje vikanje JEDNOG covjeka s DRUGOG brda. eto, to sigurno niste znali. a cijela prica oko "cezarovog maca", kojeg krase pentagram i jos neke cudesne cake je opasno jeftina. vrhunac redateljske maste je dosegnut ipak samim krajem – mudrac i mađioničar ambrosius biva prikazan kao – merlin (!), a potomak rimskog imperatora kao artur (!!). hm... ovo je uistinu previse, makar se dramaturg istakao nevidjenom mastovitoscui u krivotvorenju rimske historije, mijesanjem britanskih narodnih legendi.