4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana
4 luni, 3 saptamani si 2 zile
(2008.)
Mobra films / Discovery film i video
113'
drama
Režija: Cristian Mungiu
Scenario: Cristian Mungiu
Producent/i: Cristian Mungiu, Oleg Mutu
Zemlja: Rumunjska / Engleska
Linkovi:
službena stranica
imdb
Potresna i zastrašujuća priča o putovanju dviju studentica koje žele izvesti ilegalni pobačaj u komunističkoj Rumunjskoj.
Čitaj dalje ...
Moraš biti prijavljen/a!
Šokantno...
...film kojeg treba pogledati pogotovo mlađa publika! A ovima, kojima je film dosadan...nemam komentara!!!!
P.S. Abortus nije i ne smije biti normalna stvar!!!!!
Precijenjeno
Predosadan s nekim trenucima koji su bili dobri, ali na kraju jednostavno nije dobar.
Ovaj rumunjski film je stvarno užasan, ako želiš napravit film koji će govorit o društvenim problemima snimi dokumentarac, bez iskrivljavanje istine i poruka
Remek djelo
Zastrašujuće emotivan i napet film. Čista petica!
Obavezan film.
Nisam ljubitelj europskih filmova,ali ovaj je sjajan.Film je šokantan a glumci odlično glume.
europski art
Mene ova tematika pobačaja ostavlja ravnodušnim jer tu temu smatram suhoparnom i zastarjelom. Abortus danas nije neka tema koja bi i u javnosti izazvala sablazan a kamoli na filmu.
Nisam baš sklon europskom art filmu, uglavnom takvi filmovi su mi dosadni i obično pogledam one razvikane i nagrađivane, što je slučaj sa ovim. Prošli put me zadovoljio njemački film "Život Drugih", iako sam se za negovog gledanja uglavnom dosađivao.
Također sam se u pojedinim dijelovima dosađivao i za vrijeme gledanja ovog filma, čiji naslov asocira na vrijeme trudnoće. Iako su neki dijelovi filma bili zanimljivi, posebice onaj dio sa abortusom i prepirka prije njega.
Kao i kod mnogih ostalih europski, bolje reći istočnoeuropskih filmova i kod ovoga je prisutan depresivan i sivkast ton. Režija film je realistična, ponajviše zbog kamere i fotografijer koja stvara dojam da gledatelj stvarno promatra radnju kroz nekakav prozor što je specfično za europske filmove.
Gluma je za svaku pohvalu, ali to se uglavnom i očekiva budući da je to vrlo važno za art filmove. uglavnom, ima dosadnoh i suvišnih dijelova koji su tu samo da upotpune trajanje filma npr. obiteljska večera pri sredini filma. Samo kadrovi su zbilja predugački i mene su osobno iživcirali, ponekad sam pomislio da je sam kamerman ili redatelj zaspao na setu. ne znam čemu služi scena gdje kamera cijelo vrijeme stoji i prikazuje obitelj kako večera i priča dosadne gluposti. Mislim da film svi trebaju izbjegavati koji ne vole art film i koji nisu naviknuti na to. Film strogo cilja na određenu publiku, vjerovatno će se svidjeti nekom ženskome dijelu publike i čak bi mogle izvuči nekakvu pouku iz svega toga a to je da budu svjesne mogučih posljedica jer ovo je priča koja se može dogoditi svakoj djevojci iako je danas abortus legalan.
Tko voli hladni i depresivne europske filmove koji se bavu ovakvim temama neka pogleda ovo djelo.
dobar film
mračan, hladan i neugodan.
s druge strane jako kvalitetan i svakako pamtljiv film..
slažem se da ostaje problem distance filma i gledatelja kao sto je niže navedeno.. al opet, možda ga upravo to čini posebnim i kvalitetnim u odnosu na slične filmove u kojima suosjećamo i cvilimo nad "potlačenosti" žena u ovakvom i sl. društvima..
za preporuku...
4 mjeseca
Iako sam nova na ovom sajtu vec odavno pratim desavanja ovdje i tek sam se registrovala.ovaj film zaista drzi paznju od samog pocetka do kraja,ali sam kraj je po meni nedorecen. Sta, sve se dobro zavrsilo?Mozda sam ga ja tako shvatila, ali kraj je "kao da nista nije bilo" i "necemo vise pricati o tome". Gluma je super, a filmu srednja ocjena.
Pouka
Ovakve filmove treba pokazivati u školama.
4 luni, 3 saptamani si 2 zile
Rumunjska filmska reprodukcija je napredovala sa zavidnošću. Ukratko u ovom filmu se radi o mladoj rumunjki kojam je ostala pukom slučaja trudna, a to dijete nikako ne želi zadržati , već se odlučuje na pobačaj. Pošto ne želi ići u bonicu prepušta se lokanom tkz. doktoru koji to ipak prihvaća. Tijek događaja , te sama radnja odvija se zanimljivije nego što sam očekivao. Film je za preporuku. Pitanje stoji, dokle ćemo smimati mi hrvati samo ratne strahote? Zar je jedini naš film kvalitetni film "Tko pjeva zlo nemisli"?? Več je vrijme da se maknemo od ratova, i balkana! Zar ne ?
4 mjeseca,3 tjedna i 2 dana
Jedan od pobjednika Cannesa koji je dobar ali nije velik.Ovaj festival je tradicionalno sklon balkanskim marginama (Skupljači perja,Otac na službenom putu).
Priča je jaka,ali film ima problem da uvuče gledatelja u nju.Distanca između glavnih likova prelazi i na gledatelja,tako da on ostaje usamljen,objektivan,prepušten inerciji radnje.
Ali glavna vrijednost filma ne nalazi se u onome čime ga kritičari hvale – kritika položaja i stradanja žena u diktatorskim režimima,svijetu muškog šovinizma i ciničnom dehumaniziranom društvu.Autor jasno insistira na bezemocionalnosti oba ženska lika.Otilia prema svom dečku koji je voli,osjeća netrpeljivost,ucjenjuje ga i ponaša se odbojno,a bez razmišljanja prihvata seks iz interesa sa neznancem.Prema svojoj prijateljici također osjeća odbojnost,jedva čeka da je se riješi i u cilju toga stoički podnosi sve što mora.Gabita ima na umu samo jedno,da se otarasi nerođenog djeteta uz bilo koju svoju ili tuđu cijenu.Otac toga djeteta kao da postoji samo u obliku nekog općeg zla zvanog seks.Kod njih ne postoji ni ljubav ni želja.One žive sadašnjost bez ambicije,žele pobjeći od svega što izaziva emocije,a jedino zadovoljstvo i utočište od sveopće praznine nalaze u cigaretama-dimu.
Film je kritika odnosa suvremenog čovjeka prema životu,a ne kritika položaja žena u Čaušeskuovom i sličnim režimima.Ako apstrahiramo,inače efektno,mračno vizualno okruženje filma i smjestimo radnju recimo u Zagreb,u kome se uvijek može iznajmiti studentica za noć ili u Pariz,u kome se socijalne službe spore sa MUP-om ima li 20 ili 40 tisuća studentica koje se prostituiraju,zaključujemo da se Zagreb i Pariz razlikuju od Bukurešta po boljoj ponudi cigareta.
Izvrsna gluma,dobro iskadrirana radnja,kamera koja prati dramatiku,pokazuju da je uložen velik i pošten trud,ali ostaje problem distance filma i gledatelja,odnosno nedostatka umjetničke niti koja ih povezuje.Ali to ne nedostaje Altmanovom filmu Tri žene,koji se još 70-tih pozabavio istom temom.