Ničija zemlja
Režija: Danis Tanović
Scenario: Danis Tanović
Producent/i: Čedomir Kolar
Zemlja: Bosna i Hercegovina, Slovenija, Njemačka, Fra
Linkovi: imdb
Godina je 1993., rat u Bosni je na vrhuncu. Surovom igrom sudbine dvojica vojnika Čiki (Branko Ðurić) i Nino (Rene Bitorajac), Bosanac i Srbin nađu se na "ničijoj zemlji", komadićku miniranog tla između dviju suprostavljenih strana.
U pokušaju da se izvuku iz tragikomične situacije u kojoj su se našli pomaže im hrabri časnik UN-a direktno se suprostavljajući direktivi da se ne miješa. Hrpa za senzacijama uvijek gladnih ratnih izvjestitelja saznaje za slučaj dvojice vojnika i neobična ratna dogodovština ubrzo prerasta u međunarodni incident.
Debitantski film Danisa Tanovića je prvi bosanski dobitnik Oscara (najbolji strani film), uz još niz nagrada osvojio je i Zlatni globus, te najbolji scenarij u Cannesu.
Cijeli film, a pogotovo kraj, odlično prikazuje žalosnu besmislenost i tragikomiku cijelog sukoba na području bivše Jugoslavije uz "posebnu" ulogu međunarodne zajednice u svemu tome. Preko prikaza tragedije malog broja ljudi, on pokazuje tragediju cijele Bosne.
Moraš biti prijavljen/a!
Genijalan film!!!
Prikazuje svu tragikomičnost nekih događaja a najjači mi je svršetak filma i njegova poruka.
NIČIJA ZEMLJA
Da me pitate u svako doba dana koji su mi najbolji ratni filmovi rekao bih samo dva naslova ODRED SMRTI (Oliver Stone) i Tanovićeva NIČIJA ZEMLJA. Za mene ratni film ne čine ogromne ratne bitke niti sveprisutni (pogotovo Američki) patriotizam nego ga čine priča, ideja, duša. Ničija zemlja je fantastičan film koji bolje od ikojeg naslova prikazuje sveopće ratno ludilo, bezsmislenost rata, U ovom filmu nema pozitivaca ni negativaca (čak se ni srbi nemogu žaliti da su prikazani kao koljači i ubojice), nema pobjednika svi su gubitnici kao što je to u većini ratova. Međuigra Čikija(Ðurić) i Nine(Bitorajac) je odlična prepuna tragikomike i istine te onih balkanskih dialoga. Završnica u kojoj Cera(Šovagović) ostaje sam potpuno zaboravljen od svih i osamljen ležati na mini kako noć pada je jedan od najtragičnijih i najdepresivnijih završnica koju sam ikada vidio. Sama činjenica da su se takve stvari zbilja dešavale u našoj blizini bila je dovoljna da mi zavrne želudac od muke. Ničija zemlja nema mana, a moje već veliko mišljenje se poveča svaki put kad ga pogledam. NEKA NETKO AMERIKANCIMA PORUČI DA POGLEDAJU OVO I UVJERE SE KAKO SE PRAVI RATNI FILM.