Sljepoća
Miramax Films/Discovery
Režija: Fernando Meirelles
Scenario: Don McKellar
Producent/i: Andrea Barata Ribeiro, Niv Fichman, Sonoko Sakai
Zemlja: Kanada / Brazil / Japan
Linkovi: službena stranica
Zamislite da ste jedina osoba u gradu koja može vidjeti. Biste li iskoristili situaciju, ili pokušali pomoći ostalima?
Cijela priča počinje kada nekoliko običnih građana oboli od misteriozne epidemije zvane 'bijela sljepoća'. Stručnjaci i doktori nikako ne uspjevaju otkriti što uzrokuje ovu opaku bolest jer, čini se, nema nikakvog konkretnog i zajedničkog uzroka, nikakve ciljane skupine i nikakvih pokazatelja i simptoma zaraze, osim iznenadne sljepoće. Oni prvi koji su pali pod utjecaj ove neočekivane epidemije vlasti su smjestile u karantenu i to u napuštenu psihijatrijsku bolnicu, gdje se novonastalo 'drušvo slijepih' mora snaći i priviknuti na zajednički život. No, ispada da to nije nimalo lako jer tu skupinu, uz obične građane, čine i kriminalci i ubojice. Oni iskorištavaju svoju nadmoć i teroriziraju slabije – otimaju ima hranu, premlaćuju, a stvari s vremenom postaju samo gore.
Ipak, u cijeloj toj zbrci postoji i jedan svjedok – žena (Julianne Moore) jednog od oboljelih. Ona je, iako savršeno dobro vidi, pristala poći sa svojim mužem kako bi ga njegovala i pobrinula se da dobije odgovarajuću skrb. Po dolasku u karantenu, ona skriva svoju tajnu i uskoro shvaća da ovo mjesto postaje jako opasno za svoje stanare. Tada postaje vođa omanje skupine oboljelih koji su, iako se prije nisu poznavali, postali bliski poput prave obitelji. Ona ih uspije izvesti iz karantene, ali bjegunci tek tada shavćaju ozbiljnost i razmjere epidemije. Cijeli grad je u rasulu i kaosu – ulice su opustošene, trgovine opljačkane, a stambene zgrade porazbijane. Sasvim je jasno da se u nekoliko dana cijela civilizacija izokrenula naopačke, a riječi kao što su humanost, poštenje i moral potpuno su izgubile svoj značaj.
'Sljepoća', trailer
Vjerojatno najjača karika ovog misterioznog trilera je njegova režija. Za taj posao bio je zadužen izvrsni brazilski redatelj Fernando Meirelles koji je cijeli svoj život posvetio filmu i gotovo da nema dijela filmografije kojim se on nije bavio. Iza njega je nekoliko sjajnih naslova, gdje ipak treba izdvojiti 'Brižnog vrtlara' i 'Božji grad'. Ovaj potonji čak mu je i priskrbio nominaciju za Oskara u kategoriji za najboljeg režisera, što uopće nije čudno jer je film zaista savršeno napravljen. No, vratimo se mi na 'Sljepoću'. Scenarij je prema istoimenom bestselleru Joséa Saramaga napisao Don McKellar, kanadski scenarist koji je veći dio svoje karijere radio na televizijskim projektima, a glavna uloga dodjeljena je Julianne Moore.
Moramo vam reći da smo imali puno veća očekivanja za 'Sljepoću' nego što je to vidljivo iz komentara na internet stranici Rotten Tomatoes. Opće mišljenje glasi kako je ovaj film katastrofe na prvi pogled provokativan i interesantan, ali vrlo brzo gubi te kvalitete. Ocjena je 41%, a ovako su napisali pojedini mediji – 'Dosadan, loše tempiran i prepun plošnih likova koji se ponašaju točno po šablonama.' (Newark Star-Ledger), 'Provokativan, ali predvidljiv.' (Hollywood Reporter), 'Ne funkcionira kao triler zbog prespore i pomalo dosadne radnje.' (USA Today). Ipak, nije sve tako crno. Tu su San Francisco Chronicle i Boston Globe koji hvale film, a New York Times preporuča pogledati film svima onima koji žele vidjeti kako izgleda perfektna režija.
Osnovna misao 'Sljepoće' je prikazati koliko je zapravo krhko čovječanstvo i ljudski rod. Režiser je vrlo zorno prikazao što se događa i koje su posljedice jedne ovakve epidemije koja bi, ne nužno u ovom obliku, lako mogla uskoro zahvatiti cijelu našu planetu. Upravo zato ne treba čuditi što su imena likova svedena na minimum, a ime grada u kojemu se radnja odvija uopće nije poznato. Ovaj film nas svojom anonimnošću upozorava da se ovako nešto može dogoditi bilo kome, a ako vas zanima kako izgleda krah čovječanstva, onda je ovo pravi film za vas.
Moraš biti prijavljen/a!
Kratkovidno
Svi oslijepe, osim jedne. Ako bi izvršio perverznu inverziju pa cijenio (nepročitani) izvornik po adaptaciji, neminovno bi zaključio da se Saramago u konceptu nije naročito osilio. Poigravanje sa mukama hobzijanskog prirodnog stanja u Meirellesovom doslovnom i ograničenom prikazu čini Saramagov samo-održivi svijet/parabolu (ako bi istom ponudio korist sumnje) nevjerovatnom i u konačnici praznom od bilo kakvih naročitih spoznaja.
NIJE ŽVAKA ZA SELJAKA
Pa tako ni neki filmovi nisu za svakoga, nevjerojatna metafora koja pokazuje situaciju u društvu se teško može naći u filmovima. Izvrsna drama, tko voli film, pogotovo drame, toplo preporučam...
Belo slepilo
Usred saobraćajne gužve, čovek izlazi iz vozila, zapomaže tražeći pomoć, jer je iznenada oslepeo.Ubrzo dolazi kod oftalomologa (Mark Ruffalo) koji ima pune ruke posla.Ljudi gube vid iznenada, a niko nema valjanog objašnjenja šta je uzrok tome.Kada ujutru i sam 'doktor za oči' shvati da je ostao bez vida, uz pomoć supruge (Julianne Moore) odlazi u karantin.Broj novopridošlih raste rapidnom brzinom, pa ubrzo tamo počinju da vladaju pravila jačeg, koja uspostavlja grupa nasilnika na čelu s konobarom kriminalcem (Gael García Bernal)...U koprodukciji Kanade, Japana i Brazila, roman nobelovca José Saramagoa 'Ensaio Sobre a Cegueira' objavljen 1995. godine, poslužio je kao inspiracija za filmsku ekranizaciju pod režiserskom palicom čuvenog brazilskog reditelja Fernanda Meirellesa.Za adaptaciju romana u filmski scenario angažovan je Don McKellar, inače tumač role lopova koji takođe dospeva u zloglasni karantin.Za tamošnje filmske radnike uloženo je ogromnih $25,000,000 u budžet, sa brojnim lokacijama na kojima je snimano: Guelph i Toronto, Kanada; Montevideo, Urugvaj; São Paulo, Brazil.Za 10-ak dana prikazivanja u USA, ostvarena je zarada od nešto preko $3,000,000, što nije loše uopšte ako imamo u vidu da se radi o drami koja po svojoj suštini spada u tzv. umetnički film.Metaforičan prikaz kataklizme svetskih razmera, sa seciranjem kompleksnih međuljudskih odnosa u takvim dramatičnim (ne)prilikama je prepoznatljiv stil proslavljenog režisera.Vizuelno jako bogata radnja, sa dosta svetlosti i belila (početak pa i kraj filma), ali i tamnih tonova (posebno u karantinu).Solidna gluma međunarodne ekipe, uz odličan rad kamere (puno krupnih kadrova), smeštenih u jednu savremenu apokalipsu, sve skupa deluje ozbiljno, čak i uznemirujuće.Zamerka na račun malo razvučene radnje, tako da se stiče utisak da film u svojim pojedinim delovima ima 'prazan hod'.Ali ako pažljivo razmotrimo poruku koju nam film šalje, svakako da može da prođe kod običnog gledaoca naklonjenog izvornoj, umetničkoj formi prikazivanja 'slika koja život znače'.
Ne pljucati na pianistu
... Film je prekratak. Režiser jednostavno nije stigao razraditi likove u potpunosti, no to ne umanjuje vrijednost filma. Ako površno gledate film, uistinu će vas uspavati. Nema eksplozija, jurnjave automobilima, nema kung-fu atrakcija i nebuloza. Sve u svemu, kao da su glumili slijepce.
Obratite pozornost na gomilu sitnica, i pihologiju mase.
Čak jedina osoba koja vidi isto je slijepa, no ne u tjelesnom već psihološkom smislu, uz taj karakterni dio, scena, tj. detalji uprizorenja igraju bitnu ulogu.
Scena je smisleno obrađena, fekalije svuda unaokolo itd., nagost koja asocira na rajski vrt i nevinost onih koji tu obitavaju, okrutnost onoga vani, ljudska potreba za iskorištavanjem i ponižavanjem, gubitak i povratak dostojanstva.....
Da ne duljim više, pogledati: jer je pristup i tema sasvim novo.
Ocjena čista petica. A slavni kritičari neka zatvore oči na jedan minut i pokušaju shvatiti bez vida, pomoći, u zbilji koja ih okružuje...
kaos od filma..
početak i sredina filma su bili razočaravajući i prilično komplicirani i bezvrijedni...bilo je previše situacija a i scena koje nisu imale baš pretjeranog smisla...al kasnije(kad pobjegnu)sve se polako razrješava na bolje i situacija postaje napetija i iščekujemo kraj...a kraj je ono...tipično nešto za takvu vrstu filma...sve više i više filmove novih je razzočravajuće pa tako i ovaj ali ovaj film bi i mogao nešto vrijediti da se radnja bolje odradila i da juliane moore nije bila u glavnoj ulozi jer stvarno djeluje odbojno i ružno...nekako u cijelom filmu vlada taj neki urnebes i čini mi se kao da je cijeli svijet poludio i da je smak svijeta a i sami znamo da je to ne moguće...prema tome ovo nije realan film...mislim baš je moguće da cijeli grad oslijepi a nikad niste pomislili da bi možda mogao netko doputovati iz drugog grada tu i donjeti nešto ili čuti za to...ma nekako loše prezentirano i odglumljeno...sve djeluje umjetno i fetish...ali zbog nekako pred kraj radnje moja ocjena bi bila ipak 2
p.s. ako se ovako loši filmovi budu i dalje snimali pa ja više ne znam kud ova filmska industrija ideeee...aaaaa...to je moje mišljenje
blind
nakon odlicnog, obecavajuceg pocetka, ocekivanja se polako pocinju spustati i shvacamo da nas ceka nesto sasvim drugacije. no kada jednom udjemo u prikazani svijet i postanemo dio te uvjetno receno sljepoce, osjecamo da smo ili slijepi poput cijelog svijeta, ili pak kao Julianne Moore jedini vidimo sto se dogadja, a malo je toga sto mozemo zaista poduzeti. Moore odlicna kao i uvijek (meni osobno jedna od najboljih glumica danas), zanimljiva i posebna, ali i napeta prica, dovoljni su razlozi da pogledate ovaj, u najmanju ruku poseban film.
Zaspao sam
Ovoga puta nisam izašao iz kina. Gledao sam film na dvd-u, pa sam zaspao. Nisam osjetio da sam baš nešto propustio, pa ga nisam nastavio gledati. Ovih prvih 30-ak minuta prije spavancije nije baš obečavajuće. Julianne Moore klasično ružna i blijeda, Mark Ruffalo u svojoj klasičnoj ulozi jadnika, itd, itd. Probudio sam se pred sam kraj filma, pa Vam kraj neću otkriti, osim što ću reći da nije baš obečavajući. Ima i većih katastrofa od ove, pa ću dati ovome filmu dvojku. Film ima i svojih kvaliteta. Možete uz njega utonuti u duboki san. Kada malo bolje razmislim, to je i jedina kvaliteta ovog djelceta.