Moje ime je Henry Poole
Camelot Pictures, Lakeshore Entertainment/Blitz
Režija: Mark Pellington
Scenario: Albert Torres
Producent/i: Gary Gilbert, Tom Lassally, Gary Lucchesi, Tom Rosenberg, Richard S. Wright
Zemlja: SAD
Linkovi:
Imdb
Službene stranice
Henry Poole izgubio je svu životnu radost, a onda se dogodilo čudo. Ili možda nije? Otkrijte što se dogodilo u ovom filmu s duhovnom porukom.
U radnom susjedstvu Los Angelesa, Henry Poole kupuje kuću ne mareći previše za njezine nedostatke. Po cijele dane pije i jede pizze. Ispred trijema njegove kuće, radnici su ostavili mrlju, a susjeda Esperanza je uvjerena kako u njoj prepoznaje Isusa – što Henryju užasno počinje ići na živce.
Ona dovede svećenika, a ubrzo i ostale. U međuvremenu Henry se upoznaje sa sedmogodišnjom nijemom susjedom Millie, koja na svoj diktafon snima razgovore kojima prisustvuje, a ubrzo njezinoj majci otkriva zašto je toliko tužan i gnjevan…
'Moje ime je Henry Poole', trailer.
Jedan kritičar preporučuje film samo vjernicima, a drugi izjednačava navodna čuda s 'Elvisovim ukazanjima', a o svemu tome nema pozitivno mišljenje. No da bi opisali ovaj film, najbolje je citirati Eberta koji je rekao da je riječ o 'duhovnom filmu sa snagom da emotivno dirne vjernike, agnostike i ateiste.'
Moraš biti prijavljen/a!
Henry je bio i ostao ovde
Režiser Mark Pellington ovim filmskim ostvarenjem nastoji nas podsetiti da je vera nešto što je potrebno svakome od nas,da prebrodimo mnoge životne nedaće,prepreke,da izborimo važne pobede kroz život,bez obzira na činjenicu što neke od nas tako nešto može odvesti u drugu krajnost – iluziju da će se stvari rešiti same od sebe,a bez našeg aktivnog učešća u rešavanju istih. U središtu priče je Henry Poole (Luke Wilson), čovek u ranim tridesetima,kome su dani odbrojani,budući da boluje od neke neizlečive bolesti.Vraća se u kuću u kojoj je odrastao (predgrađe L.A.) da tu provede ono što mu je preostalo od života.Međutim,prilikom renoviranja,trošne kuće,dešava se čudo: spoljašni zid njegove kuće postaje oličenje Isusovog odraza,a što ubrzo primećuje prva komšinica Esperanza,duboko religiozna starija gospođa.Ostatak filma se kreće u pravcu razvijanja odnosa glavnog lika Henrya sa samohranom mladom majkom Dawn (Radha Mitchell) i njenom ćutljivom ćerkom Millie (Morgan Lily).Dobra muzička podloga prati radnju ovog filma.Ipak kako radnja filma odmiče,shvatamo da nam ne nudi ništa više od izlizanog klišea:veruj u Boga i sve će se srediti bez ikakvih problema,s obzirom da Henry na kraju filma shvata da ne boluje od neizlečive bolesti i da ga ništa ne sprečava da otpočne srećan (a kakav drugačiji bi i mogao) život sa zgodnom Dawn i njenom ćerkom koja sada sasvim normalno komunicira sa svima (problem je bio psihičke prirode,izazvan činjenicom da je nju i majku napustio njen otac).Bledunjava melodrama,sa tezgaroški odrađenom glumom,uz poruku koja se šalje zagriženim hrišćanskim vernicima.Pamtimo i bolja izdanja naslovnih glumaca ovog skromnog filmića,snimanog u suncem obasjanoj Kaliforniji.