Cosmopolis
Cosmopolis
(2012.)
Prospero Pictures / Blitz film i video
108'
drama, art
Režija: David Cronenberg
Scenario: David Cronenberg
Producent/i: Paulo Branco, Martin Katz
Zemlja: Kanada
Linkovi:
Cosmopolis je priča o Ericu Parkeru, dvadesetosmogodišnjem multimilijunašu i kralju Wall Streeta.
U sekundi izgubi svoje carstvo i gubi razum, postaje paranoičan… Tragovi koje bjesomučno prati vode ga do najstrašnijih tajni…
Moraš biti prijavljen/a!
Šteta vremena...
Sama priča u nekoliko rečenica zvuči sasvim solidno...ali realizacija? Mladi kralj Wall Streeta na vrhuncu, špekulacije koje znače gubitak svega... Toliko drame moglo je biti izvučeno iz ovog zapleta. Još i dodatni likovi (supruga, ljubavnica/e, suradnici) Dugo nisam vidjela besmisleniji film, koji u mnogo priče, jer jedino što se u filmu događa je pričanje, pričanje, pričanje...nije uspio reći baš ništa.
Roman nisam čitala, pa ne mogu uspoređivati koliko je vjerno prikazan (ipak vjerujem da je u njemu ipak nešto rečeno).
Pattinsona neću mnogo komentirati, nije dobar, ali nije ni toliko loš koliko je cijeli film promašen, ali sporedni glumci (Morton, Giamatti, Binoche) angažirani u ovom filmu mogli su dati mnogo više, šteta.
Cosmopolis
Volim Cronenbergove filmove, i uvijek ću pogledati njegov novi uradak, pa sam s nestrpljenjem čekao 'Cosmopolis', no u globalu jako sam razočaran konačnim proizvodom. Cronenberg nam servira film koji se bazira na isključivo na dijalozima, s čime nemam nikakvog problema, ali problem u cijelom filmu je kada ti dijalozi ne vode ničemu ili daju natruhu nečega o čemu bi tu mogla biti riječ, ali bez puno povezanosti ili značaja koji dobivamo na kraju ovog filma. 'Cosmopolis' čak ne posjeduje niti ritam, jer iz scene u scenu dolaze i odlaze neki sporedni likovi, koji pričaju s našim glavnim likom, mladim multi-milijunašem, koji je zapravo prikaz onog elitističkog svijeta koji je u pozadini vlada svima nama. On nije uopće sretan životom kojeg vodi, on se ne smije, on je hladan pojedinac. Ima sve na svijetu, a zapravo nema ništa, pa izmišlja krajnosti. Poput odlaska na šišanje za vrijeme najveće gužve u New Yorku i pritom posjeta nekog tamo njemu nebitnog predsjednika najveće države svijeta. On ide kroz svijet kao živi mrtvac, dok se svijet oko njega urušava (prosvjedi na ulicama, Wall Street poveznica...), ali također i njegov svijet koji je satkan od brojeva, tečajeva, neživih stvari koje kontroliraju živote milijuna. Cronenbergov film, po DeLillovom romanu, je pesimističan prikaz ne samo bogatog pojedinca, nego cijelog sistema, cijelog društva koje se polako urušava u kaos. Samo Cronenbergov glavi problem je što on to nije uspio prenijeti na film vjerodostojno, ili da se bolje izrazim nije uspio napraviti dobar film koji će nešto značiti. Pritom ne mislim da je prozivani Pattinson ništa kriv (kojem je ovo dobro došao odmak od onoga što ga je proslavilo), neiskusan je još to glumac; greške treba tražiti u tome da možda ta knjiga uopće nije namijenjena za film, jer je pretpostavljam preteška na prvo čitanje, kao što je ovaj film pretežak za prvo gledanje jer je nedosljedan, zamoran i u konačnici ne progovara o ničemu do kraja, te je teško zapravo izvući univerzalnu poruku onoga što nam redatelj želi reći. 1/5