Ana Karenjina
Focus Features
Režija: Joe Wright
Scenario: Tom Stoppard
Producent/i: Tim Bevan, Paul Webster
Zemlja: Velika Britanija
Linkovi:
Adaptacija slavnog romana o tragičnoj ljubavi u kojoj glume Keira Knightley, Jude Law i Aaron Taylor-Johnson.
'Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.' Rečenica kojom počinje Tolstojev roman vjerojatno se mnogima urezala duboko u pamćenje, a tragična romansa poslužila je kao inspiracija i režiseru Joeu Wrightu. Nakon 'Ponosa i predrasuda' te 'Okajanja', odlučio je još jednom za glavnu ulogu angažirati Keiru Knightley koja je utjelovila Anu Karenjinu u najnovijoj ekranizaciji ruskoga klasika. Njezinog supruga, visokog državnog službenika Alekseja Karenjina igra Jude Law, dok joj utjehu pruža Aaron Taylor-Johnson koji je utjelovio Vronskog.
Priča počinje 1874. godine. Živahna i prelijepa Ana Karenjina (Keira Knightley) ima sve za čime njeni suvremenici žude. Njezin je suprug Karenjin (Jude Law), visoki vladin dužnosnik kojem je rodila sina. Njezin društveni status u Petrogradu teško bi mogao biti viši. Kad joj brat Oblonski (Matthew MacFadyen) pošalje pismo, ona otputuje u Moskvu da bi spasila njegov brak s Doli (Kelly Macdonald). Putem Ana upoznaje groficu Vronski (Olivia Williams) koju na stanici dočekuje sin, zgodni konjički časnik Vronski (Aaron Taylor-Johnson). Između njega i Ane odmah počnu frcati iskrice i rađa se privlačnost koju ne mogu, niti ne žele zanemariti.
U moskovski stan navraća i najbolji prijatelj Oblonskog, Levin (Domhnall Gleeson), izrazito osjećajan i suosjećajan zemljoposjednik. Zaljubljen je u Dolinu mlađu sestru Kiti (Alicia Vikander) koju prosi, ali ona je zaslijepljena Vronskim. Shrvan, Levin se vraća na svoje imanje i predaje se radu. Kiti se slama srce kad na velikom balu Vronski ne vidi nikoga osim Anu.
Ana se trudi povratiti ravnotežu, juri kući u Petrograd, a Vronski ju prati. Ona se želi vratiti obiteljskoj svakodnevici, ali ju Vronski progoni u mislima. Počinje strastvena afera koju društvo Petrograda doživljava kao skandaloznu. Karenjin je prisiljen dati joj ultimatum, a Anina odluka reže venu društva opsjednutog vanjštinom i vodi do romantičnih i tragičnih posljedica koje dramatično mijenjaju njezin život, ali i živote svih oko nje.
Ova verzija pamtit će se po (post)modernom pristupu scenarista Toma Stopparda i redatelja Joea Wrighta. Kritičari su pohvaliti eksperimentiranje sa tekstom i scenografijom (kazališni set), iako su naglasili da ono nije za svačiji ukus. Zaključeno je da je riječ o zanimljivom filmskom iskustvu, te da Wright svojom samosvjesnom teatralnošću i 'estetikom lutkine kuće' mami na usporedbe s Bazom Luhrmannom i Wesom Andersonom. O glumačkoj podjeli se još lome koplja među kritičarima, uglavnom se hvali nastup Judea Lawa, a za Keiru Knightley kažu da je suptilno utjelovila Anu kao djevojku koja nikad nije iskusila erotsku ljubav.
Moraš biti prijavljen/a!
Lijepo!
Predivan vizualni doživljaj! Na stranu Tolstoj, njega ionako ovdje nema mnogo, možda će netko jednom i napraviti kompleksnu i slojevitu novu dramu o Ani, do tada imamo ovo.
Ipak, meni se film kao film svidio, svidjela mi se scenografija, kamera, boje, blještavilo... Zanimljiv pristup.
Nema tu neke slojevitosti, niti glumačkih dostiguća, mnogo je kiča i šarenila, ali čovjeka ponekad i to veseli.
Kako bi moja mama rekla: Volim gledati filmove u kojima su lijepi ljudi, lijepe boje, lijepe haljine... Ponekad stvarno trebamo i to. Ja sam bila očarana.
... a pola baci...
Dobrim dijelom se moram složiti sa adrijanom_m, no koliko ljudi toliko i ukusa. Slažem se, odabir glumaca za uloge, eklatantan je primjer ne shvaćanja pisca, kulture, vremena u kojoj se radnja odvija. Tipično kičasto kako to već ameri vole i vide. No oni su mlada nacija, moguće se jednom i izliječe od kompleksa „balavosti“ i prestanu život doživljavati kao filmsko platno.
Mene je, moram priznati, očarao pristup kamere, i scena. Teatar. Ispričati priču na nov način, i pri tom u pozitivnom smislu, iskoristiti moć kamere i scene, u ovom slučaju je čista petica. Sve ostalo nije zavrijedilo komentar.
piši propalo
vrlo vrlo neuspješan pokušaj prikazivanja Tostojevog romana - ovo bi možda (iako sumnjam) uspjelo u samom kazalištu, no ne i u filmu.
Najmanje je riječ o likovima, njihovim pričama i životima o kojima je Tolstoj toliko toga napisao, a naglasak je nažalost stavljen na neuvjerljivu kostimogarfiju, smiješnu i opet neuvjerljivu scenografiju (o Bože, zašto..) i nekakvo recitiranje scenarija (ne glumu). U film se niakako uživit i na početku sam se pitala kada će početi film??
A izbor Vronskog ne znam kako bi rječima opisala - najbolje se nasmijati kada ga vidite (a i izbor svih ostalih glumaca..).
Promašaj.