Barbarske invazije
Miramax Films / Blitz film i video
Režija: Denys Arcand
Scenario: Denys Arcand
Producent/i: Daniel Louis, Denise Robert
Linkovi:
službeni site
trailer
imdb
U jednom filmu grupa muškaraca i žena razglaba o ljubavi, seksu i uspjehu. U drugom, 15 godina kasnije, jedan od njih je na samrti, a za posteljom mu društvo prave stari prijatelji.
'Barbarske invazije' osvojio je čak tri nagrade Cesar, Arcand je proglašen najboljim redateljem, dok su filmu pripali Cesari za najbolji film i najbolji scenarij.
Prvi put u povijesti te nagrade dogodilo se da kanadski film na francuskom jeziku potuče domaće francuske filmove. Film je osvojio još jedno veliko priznanje: ovogodišnjeg Oscara za najbolji film izvan engleskoga govornog područja, što je opet po prvi put u povijesti Oscara da ta nagrada pripadne kanadskom filmu.
Radnja i većina likova izravno se nastavljaju na raniji Arcandov uradak, 'The Decline of the American Empire' (1986) koji je, također, bio nominiran za Oscara, gdje četiri muškarca pripremajući ručak pričaju o životu, uspjehu i seksu, isto kao i njihove partnerice, tj. partneri (jedan od njih je homoseksualac) u obližnjem fitness centru. Sada, nakon desetljeća i pol, Rémy (Rémy Girard) je razvedeni hospitalizirani pedesetogodišnjak koji umire od raka.
Njegova zabrinuta bivša žena, Louise (Dorothée Berryman), moli njihovog sina, Sébastiena (Stéphane Rousseau), da dođe iz Londona u posjet ocu od kojeg se opasno udaljio. Tvrdoglavi Sébastien oklijeva, ali ipak, shvaćajući da otac umire, popušta i dolazi u Montreal pomoći majci.
Uviđajući da su mu to posljednji dani s ocem koji teško podnosi smrt žaleći zbog pogrešaka iz prošlosti, Sébastien se potrudi da mu posljednje trenutke učini ljepšima. On okuplja sve važne osobe iz očeve prošlosti: prijatelje, rođake, čak i bivšu ljubavnicu, kako bi mu olakšao pronalazak mira u posljednjim trenutcima.
Grupa od sedam starih prijatelja i ljubavnika iz Quebeca, okupili su se kako bi ispratili svojeg umirućeg prijatelja Rémyja na posljednji počinak. Sébastien je konzervativan, zgodan i okretan businessman koji se nikad ne slaže sa svojim učenim ocem, profesorom povijesti. Ipak, ogromna tragedija ih zbližava, pa se Sébastien posvećuje očevoj udobnosti koristeći Dianinu (Louise Portal) kćer, Nathalie (Marie-Josee Croze), ovisnicu o heroinu, za nabavku droge kako bi ocu ublažio boli.
Uloga Nathalie donijela je nagradu mladoj Marie-Josee Croze u kategoriji za najbolju glumicu na Cannes film festivalu, a film je osvojio i nagradu Arcandu u kategoriji za najbolji scenarij. Ova komedija, crna i dramatična, govori o prijateljstvu i smrti.
Većina radnje odvija se u prenatrpanoj kanadskoj bolnici i na prekrasnom jezeru Lake Memphremagog.
Moraš biti prijavljen/a!
životne vrijednsti
Mislim da ovaj film ima mnogo za ponuditi. Pokazuje nam gdje se kriju istinske vrijednosti u ljudskom životu. Remy, je život proveo uživajući u životnim slastima, vinu i mnogobrojnim ljubavnicama, no kada je uvidio da se smrt približava, prisiljen je preispitati svoj život. Uviđa da sve ono na što se naslanjao i vjerovao cijeloga svog života, što ga je oblikovalo kao osobu, je prolazno i nedostatno da pronađe mir i spokoj. Sin s kojim je izgubio sveku vezu, na nagovor majke ipak odluči doći posjetiti oca. On je okorjeli kapitalist, koji novcem kupuje sve što se može kupiti. Na sebi svojstven način,ipak, pokazuje ocu da mu je stalo. Želi mu omogućiti najbolju moguću mediinsku skrb, kupuje mu i heroin za smanjenje bolova. Tada se pokazuje sva pokvarenost korumpiranoga društva. Smrt koja se nezaustavljivo približava utječe na Remya, njegova sina Sebastiena, ali i sve ljude koje je on oko oca okupio. Remy shvaća da smisao života leži u ljubavi i prijateljstvu s osobama koje te vole i kojima je stalo do tebe, Sebastien. Unatoč ponuđenoj prilici, odlučuje da neće poći očevim stopama i varati ženu, svi njegovi prijatelji iz mladosti podsjetili su se koji je onaj istinski smisao života, za što se isplati živjeti i što je nepropadljivo.
glumci su genijalni, scenarij isto, redatelj sposoban... priča ubitačno tužna i teška, a film tako pozitivan, i što je najbitnije slavi život na način koji se sve rijeđe viđa, kako u životu, tako i na filmu.
film je stvarno fantastičan, što reći više?
osim vau......
ipak neki i nisu barbari
odličan film. onako smireno je depresivan, nema tu klanja ni razbijanja posuđa, nego samo ta vrlo jednostavna radnja, koja usput, izgleda na prvi pogled srcedrapateljsko, ali to nimalo nije. lijepo se održava ravnoteža i odvija radnja, do završetka baš kakav i treba biti. da ne govorim o razgovorima i razmišljanjima glavnih likova koja filmu daju posebnu atmosferu. u hrpi "barbarskih" filmova, dobro je da se nađe i pokoji ovakav.
ako malo razmislite, dobar je film
Mislim da je film jako realan. Nema strogih kategorija ljudi, npr. sin je prikazan i kao osjećajan lik koji će sve poduzeti da olakša ocu zadnje trenutke života, ali i kao hladnokrvni manager koji se sve rješava lovom. Zatim, studentica koja dođe u posjet prvo potaknuta novcem, a onda biva dirnuta i odbija novac. Nathalie, koja nehumano uništava svoj život, ali ipak pokazuje humanost prema drugima. Film također, pokazuje i što je najvrijednije u životu: obitelj i prijatelji. To bi nas sve trebalo potaknuti na razmišljanje ne o tome tko bi bio uz nas u našim posljednjim trenucima, već uz koga bi mi trebali biti u njegovim zadnjim danima. Jako je dobro prikazana i mogućnost izbora svake osobe kako želi živjeti svoj život i da nitko nitkome ne smije zamjeriti: biti ambiciozni manager koji u pauzi igra videoigrice bez da pročita ijednu knjigu, ploviti oceanom, biti fanatik za povijest i imati x ljubavnica, biti homoseksualac itd. Uglavnom, film je jako topal, jer ako sve ogolimo do emocija: glavni lik je umro u blaženom stanju okružen najbližima, sin je sve učinio za oca i na kraju mu pokazao emocije, kćerka je također izrazila sve svoje emocije prema ocu, prijatelji su dali ono najbolje od sebe. Svi su učinili sve, a život je učinio svoje, dogodilo se ono što se moralo dogoditi. Ali dogodilo se na manje težak i manje ružan način...
lijepo....
svi smo se mi navikli da nam dramaticne i bitne momente u filmu naglasava znacajna i glasna muzika, kresendo barem nekakvi gdje kazemo:aha,sad ce biti potresno:) ovaj filmic uspijeva i bez toga...kolikogod se nekome ucinio ravan ili premalo patetican, cini mi se da u sebi nosi gomilu emocija koje su sasvim fino prikazane i razradjene, a mozda ih nam je teze prepoznavati u filmu sto su iste takve u nama dublje zakopane.a mozda i ne zelimo razmisljati prevec o stvarima o kojima nas takav jedan film tjera.u svakom slucaju,film je napravljen bez pretjerivanja, bez velikih dramljenja,bez razrjesenja i olaksanja na kraju. mozda bi radje da nam je pruzio neki odgovor jer bi nam tako svima bilo lakse? ja samo znam da cu biti sretna ako onako umrem :)
ništa ne fali!
film je u najmanju ruku maestralan! kamera, priča, gluma, dialog, ritam, emocije... sve je super! možda fali holivudska teatralnost i prenaglašavanje 'bitnih' momenata? neznam za vas, ali meni je ionako toga već odavno pun k... umjesto jeftinih holivudskih podražaja 'barbari' vam pružaju onaj super feeling novog iskustva i ispunjenosti kad izlazite iz kino dvorane!
go see...
prije napadajic!
pogledala sam pretpremijeru u cinestaru, ali moram reci da sam malo vise ocekivala....ne mogu pobijeci osjecanju da nesto fali... film je i dobar i ...ali samo nabacivanje velikim rijecima nije dovoljno....nesto fali, mozda malo patetike ili malo vise suosjecanja...inace 4!