Zlo
Diaphana Films / VTI
Režija: Hideo Nakata
Scenario: Kôji Suzuki
Producent/i: Katsumi Nakazawa
Linkovi: imdb
Mlada žena useljava se u novi stan zajedno sa djetetom. Ubrzo se na stropu počinju pojavljivati velike vodene mrlje iz kojih konstantno kaplje, no to je samo početak čudnih događaja.
Nakon što je dobila pravnu bitku za skrb nad djetetom, Hitomi je ostvarila sve preduvjete za toliko željeni novi početak. Useljava u novi stan koji se na prvi pogled čini savršenim. No idila neće trajati dugo. Uskoro se počinju događati čudne stvari.
Velike vodene mrlje pojavljuju se na stropu uz konstantno kapanje. Iznervirana Hitomi poziva kućepazitelja koji joj odbija pomoći u rješavanju neugodnog problema. Uskoro se ukazuje i crvena dječja košarica, a potom i samo djete. Riječ je o duhu čije porijeklo će Hitomi uskoro otkriti.
Moraš biti prijavljen/a!
Zlo u mračnim vodama
Gledao sam nažalost prvo remake i izuzev par impresivnih scena, film mi nije ostavio neki oseban dojam.
Na sreću original je puno puno bolji, Ameri imaju manu da se previše baziraju na efekte u svojim remakeovima a zapostave samu priču, dok Japancima polazi za rukom ispuniti film napetošću, nelagodom i prevratima a efekti koji su isto dojmljivi ne upropaštavaju samu fabulu filma. Pohvale protagonistima ovog izvanrednog djela ali posebno maloj Ikuko!
Dovoljan 2
Ajde, kada svi pišu hvalospjeve, usudit ću se probiti led i popljuvati ovaj filmić.
Imamo mamu. Imamo malu curicu. Stan prokišnjava, a nestanak torbe uzrokuje masovnu histeriju. Zvuči kao da se pokušava napraviti stravični horor o uzgajanju graha.
Dakle, film se deklarira kao horor (između ostalog), a ja na kraju ostajem totalno ravnodušan, ni trunčicu prestrašen. Dakle, film nije uspio u svom zadatku; zaključujem da je loš.
No, ajde- nije tako strašno; možda se još stigne izvući.
Dalje gledam scenarij: mlačan i rupičast.
gluma: totalno prosječna (obzirom na uloge)
muzika: nedovoljno iskorištena
I što da ja sad tu pohvalim? Dvije stvari:
1) Impresivna (valjda jedina) scena sa vrlo vlažnim stanom pred kraj
2) Simpatični japanski naziv koji nemam pojma što znači: Honogurai mizu no soko kara.
Dakle, kao što svaki (više-manje) film ima potencijala, tako ima i ovaj. Zato se ja (valjda jedini) veselim nadolazećem američkom remakeu. Nadam se da će potencirati dobro u filmu, a odstraniti loše. A i usput- obožavam Connellycu.
Dark Water
Samo da ispravi par netocnih navoda: japanska kinematografija - i sadasnja i prosla, ima iznimno veliku produkciju horrora sa nekim od najeksplicitnijih scena grafickog nasilja i masakriranja. Tako da Larsova pocetna tvrdnja ne stoji - takvih naslova ima izimno puno ali do zapada dolaze uglavnom ovakvi, psiholoski horrori koji su uglavnom i bolji od navedenih "gorefestova". Sto se tice Dark Watera, film je izvrsna viseslojna drama sa elementima horrora od koje ce Amerikanci opet napraviti "#$%"$/. Klonite se remakeova i drzite originala.
I da - ovo domace izdanje ima jedno od najglupljih "prijevoda" naslova na nasem trzistu... svaka cast distributeru na "genijalnosti"...
Mračna Voda
Iako se u potpunosti slažem s onim što je napisao Lars, htio bih ipak još istaknuti neke stvari vezane uz film.
Dakle ovo je jedan od mnogih japanskih hororaca koji su se pojavili u posljednje vrijeme(Krug-orginalni, Poziv koji ubija, Oko, The Grudge itd).Baš kao što Lars kaže, za razliku od Amera koji koriste hrpu specijalnih efekata, razna čudovišta i spodobe tj vizualno nasilje kojim straše publiku, japanci u svojim hororima koriste stvari koje nas okružuju i koje svakodnevno koristimo, poput mobitela, videokazete(Krug), SMS poruke(Poziv koji Ubija), ili u ovom slučaju voda i na tome grade atmosferu i jezu!Tako da se čovjek ipak malo zamisli nakon odgledanog filma, jer i mi sami koristimo te stvari u našim životima.Redatelj je cijenjeni japanski redatelj horroraca Hideo Nakata, redatelj orginalnog Kruga, jedinice i dvojke, te redatelj američke verzije Kruga 2.On publiku ovdje plaši odličnom fotografijom i kamerom, te sporom ali sigurnom režijom, te tako gradi odličnu sumornu i depresivnu atmosferu, u tome mu pomaže hladna scenografija i kiša koja se proteže kroz veči dio filma.Priča filma je dosta zastrašujuča a opet tako na prvi pogled bezazlena i obična, ispočetka izgleda kao priča o socijalnim problemima jedne obitelji, no njezin intenzintet raste prema kraju filma.Glumci su odlični, to ne treba ni spominjati.Ovaj film je kao i mnogi koja sam ranije spomenu je dobio svoj(nepotrebni)Američki remake, to što ameri nemogu gledati filmove sa titlom je njihov problem.Kako če to izgledat tek čemo vidjeti, ali teško da če uspijeti kopirati atmosferu iz ovog filma, iako nikad se nezna.S obzirom da ovaj film zapravo i nema klasični happy end na kakve su Ameri navikli, baš me zanima dali če ostat dosljedni orginalnom kraju ili če ga promjeniti i malo "zasladiti"!
Svakako preporučujem ovaj horror jer če vas sigurno uplašit i potaknut vas na razmišljanje.A ujedno vam može i poslužiti kao uvod u nadolazeči remake.
JAPANSKA JEZA
Japanski horori se razlikuju od američkih po tome što na Dalekom istoku nema grafičkog nasilja i masakriranja (izuzevši par naslova) koje nam američki horori nude u izobilju. Japanci prave horore tako što stvaraju neugodu sumornom, depresivnom atmosferom priče i čudnom i iritnantnom kamerom. Sa velikim sam zadovoljstvom posudio Zlo u videoteci i kada sam ga pogledao, ostao sam prikovan za kauč. Od silnog uzbuđenja, straha i oduševljenja nisam se mogao pomaknuti. Završnica filma je dosta zastrašujuća i nakon gledanja filma, jedno ćete vrijeme izbjegavati kadu. Zašto? Provjerite sami. Zaista je nevjerojatno kako ima filmova koji su toliko moćni da čovjek mjesecima nakon gledanja filma razmišlja o njemu. Glumačke izvedbe su jako uvjerljive, čak i uvjerljivije nego u japanskom Krugu. Redatelj Hideo Nakata je i u ovom filmu pokazao da je majstor u izazivanju napetosti i straha. On je japanska verzija M. Nighta Shyamalana. Zlo nije klasična priča o duhovima, nego o odnosu majke i kćeri i majčinoj histeriji dok pokušava otkriti što se to čudno događa i kako da spasi svoju kćer. Ovdje nema klasičnih boo scena, koje viđamo u američkim hororima, nego se napetost i jeza gradi sve do fenomenalno strašnog finala. Moram priznati da je ta tajanstvena djevojčica koja proganja protagoniste ovog filma zbilja zastrašujuća. Obućena je u žutu kabanicu i nosi crvenu torbu, ali je puno jezivija i strašnija od raznih aliena i čudovišta koje viđamo kod amerikanaca. Uglavnom, Zlo je turoban, atmosferičan, jeziv i depresivan horor koji dokazuje da ipak Japanci najbolje razumiju ljudski strah. Američki remake Dark Water s Jennifer Connelly u režiji Waltera Sallesa bi trebao doći u naša kina 22.09. ove godine. Jedva čekam!
Ocjena filma: 5