Crtić za palestinske izbjeglice

14. svibanj je dan židovskog slavlja i palestinske tuge. Tog datuma 1948. osnovana je izraelska država, a Palestinci taj dan vide vezuju veliki egzodus svog naroda. Baš kao što Židovi obilježavaju Holokaust, tako Palestinci obilježavaju manje smrtonosnu, ali njima ipak kobnu 'Nakbu', što je naziv za 'katastrofu' koja je zadesila narod. Najnoviji palestinski animirani film 'Priča o ključu' ('The Tale of a Key') pokušava ilustrirati te događaje, te u njima pokazuje kako židovski borci uništavaju palestinska sela i protjeruju narod.

Izraelski mediji već zamjeraju filmu što su Židovi prikazani kao 'neprijatelji vjere i neprijatelji domovine', a film opisuju kao 'propagandu kojom žele ostvariti povratak Palestinaca na područje današnjeg Izraela'. Podsjećaju na crtiće i lutkarske predstave u kojima su dvojnici Mikija Mausa iskorišteni u propagandi protiv Židova, a na te antisemitske crtiće smo i mi upozoravali. No, organizatori tvrde da samo žele ispričati priču koju su 'čuli od svojih djedova', a da ne namjeravaju poticati na nasilje.

Zanimljivo je da iza filma stoje žene, koje vode produkcijsku kuću JohaToon, i to u Gazi koju sada kontrolira islamistički Hamas. Šefica JohaToona, Moamena Abu Hamda, tvrdi da nemaju neki političke ambicije, već samo žele palestinsku djecu i odrasle poučiti o događajima koji su doveli do velikog egzodusa. Cilj Abu Hamde je da pokaže patnje i ubojstva koji, prema njenim riječima, pokazuju da 'Palestinci nisu napustili zemlju dobrovoljno'.   

JohaToon planira prvo emitirati svoj 32-minutni film u Palestini, a zatim ga distribuirati po arapskim zemljama i svugdje gdje ima palestinskih izbjeglica. Na žalost, 'izbjegličke publike' ima i više nego dovoljno za film. Oko 700.000 Palestinaca pobjeglo je ili protjerano za vrijeme rata iz 1948., a oko 4.5 milijuna izbjeglica i njihovih potomaka živi po raznim arapskim zemljama i ostatku svijeta. Ima li film kakve estetske vrijednosti njima i nije bitno – oni samo žele pravo na 'svoju istinu'.