Glazbeno dokumentarni hibridi - NEW!!!

Glazbeno-dokumentarnu sezonu  u velikom je stilu 1999. otvorio Wim Wenders svojim naslovom 'Buena Vista Social Club'. Iako su se razni tipični i ne previše kvalitetni dokumentarci snimljeni na turnejama glazbenika ili s ciljem predstavljanja nekog benda mogli vidjeti i ranije, njihova je razina eventualno bila dostatna za televizijsko prikazivanje. Tek je Wenders u toj formi uspio isfurati komercijalan uspjeh, predstaviti netaknutu kubansku kulturu, pobrati genijalne kritike zahtjevnika i grupici malih ljudi pružiti šansu za revival karijere.

Od tog vremena glazbeni dokumentarizam više nije isti, a svi redatelji (često zvučnih imena) koji se i prime biografija zvijezda žele donijeti pogled iz nekog novog kuta. Nije važno, bilo da su i sami fanovi nekog benda ili glazbenog pravca ili samo imaju za cilj probiti se uz pomoć zvučnih imena, muzičko-filmska kolonija je postala prava pošast. Pogledajmo samo dugometražni film koji vrvi music naslovima – od 'Raya' do Van Santovog 'Last Days', pa sve do najava za film 'Dreamgirls' gdje bi Dianu Ross trebala utjeloviti Beyonce, kristalno je jasno da glazbenici nisu zanimljivi jedino dokumentaristima.

Uz nadu da ćemo neke vidjeti na domaćim festivalima, predstavljamo najzvučnije i najrecentnije glazbeno-dokumentarne hibride.

U kontekstu melting pota spomena je vrijedan talentirani Fatih Akin koji se nakon uspjeha na dugometražnim poljima primio kopkanja po vlastitom identitetu. Gledajući samoga sebe kao spoj Istoka i Zapada, on se, kao što najavismo, primio dokumentarca o trendovima turske glazbe. Naslov 'Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul' (premijerno prikazan izvan konkurencije na ovogodišnjem Cannesu) ima svaku namjeru biti simboličan – osim što u Istanbulu (po čijim je klubovima sniman) ima brdo mostova, Istanbul je mjesto direktnog susreta i miješanja kontradiktornih istočnjačkih i zapadnjačkih nazora.

Priča o glazbi i Istanbulu djelomično je ispričana uz pomoć Alexandera Hackea, gitarista grupe Einsturzende Neubauten (naslovna), koji s lokalnim glazbenicima organizira jam sessione. Cineuropa navodi da je konačan produkt ove suradnje prava multi-kulti mješavina modernih i tradicionalnih elemenata koja nadilazi definiciju glazbenog doca.

Ulogu muze ponovno je ponijela i grupa Who ili, ako ćemo pravo, dva živuća člana – Peter Townshend i Roger Daltrey koji su prema Varietyu, baš ovih dana sa Spitfire Picturesom dogovorili da će biti tema još jednog dokumentarca. Režije pod krilaticom 'My Generation: Who's Still Who' primit će se Murray Lerner, čovjek koji je dokumentarac na istu temu snimio još sedamdesetih pod naslovom 'The Who – Live at Isle of Wight'. Naglasak će biti na intervjuima s Townshendom i Daltreyem, kao i na arhivima. Ukoliko ste jedan od fanova i još ste imali te sreće da ste svoje miljenike negdje fotkali (ukoliko ste bili živi :)), ekipa vas poziva da materijale pošaljete na adresu: www.thewhomovie.com.

U filmske bi anale konačno trebao ući i Bob Dylan. I dok, kao što znate, Todd Haynes o njemu pokušava snimiti dugometražni biografski film, dokumentarni osvrt na njegov lik i djelo je gotovo pa završio Martin Scorsese što samo vam također najavili. Scorsese je zaista odlučio naširoko lamentirati o Dylanu, jerbo američki izvori navode da bi doc 'No Direction Home: Bob Dylan' koji će u srpnju biti prikazan na PBS-u trebao tajati puna četiri sata. I to bez Dylana, samo njegovi prijatelji, suradnici, jednom riječju - preživjeli.

Glazbenih se dokumentaraca primio i Don Letts, dosad poznat kao D.J. i redatelj glazbenih spotova. Film pod naslovom 'Punk: Attitude' premijerno je prikazan na ovogodišnjem Tribeca Film Festivalu, a gledatelju nudi, kao što i naslov kaže, cjeloviti uvid u punk scenu, od blistavih početaka do jenjavanja pokreta. Osim minucioznog seciranja revolucionarnih ideja i ozračja sedamdesetih, predstavljena je newyorkška i londonska scena, a kroz cijeli je film provučena mmmm glazba Ramonesa, Sex Pistolsa, Velvet Undergrounda, Patti Smith i The Clasha.

Da je riječ o izrazu koji sve više i više uzima maha, pokazuje i činjenica da će ovogodišnji Silverdocs u svoju službenu selekciju ubaciti i dio koji će u potpunosti biti posvećen filmsko-muzičkim izletima, a da će posjetiteljima i stručnjacima biti osigurana i tribina na kojoj će se raspravljati o music docu kao vidu dokumentarističke tradicije.

Za one koji su zaboravili, u ionako bogatom programu naći će se i naslovi  '930 F Street' Tarika Dahira i Jeffa Gaula, 'Favela Rising' Jeffa Zimbalista i Matta Mocharya te nadasve zanimljivi 'The Human Hambone' Jamesa Harveya i Richarda Rudya koji je nastao u britansko-bosanskoj produkciji. O svim bi ovim (i još mnogim drugim) naslovima mogli zasebno pisati, jer svi redom, bez obzira na glazbenu pozadinu, predstavljaju cijele kulture ili isječke iz intime nekog podneblja.