Balerina i astronauti: studija iliti kako žene prolaze stvari

Baš negdje u vrijeme dok je Sandra Ražnatović, koordinatorica Fade In-a, razmišljala o konceptu emisije za žene, čašu je prelila kap Sanje Sarnavke iz B.a.b.e.-a i ponuda za snimanje filma u okviru projekta 'Žene i mediji'. Kako su za B.a.b.e. u Fade In-u već radili, a materijala za lamentiranje imali napretek, priča je krenula i za intimističko-feminini dokumentarac 'Projekt: Balerina i astronauti' od te je točke važila slijedeća formula: Sandri se pred kamerama i u istraživanju pridružila Ana Hušman, već poznata video-artistica, dok je star trek redateljsko kormilo preuzela Martina Globočnik.

Cijeli se proces svodio na slijedeće: red promišljanja, red analize, red ogoljivanja protagonistica i red surove stvarnosti izmjenjivali su se s kombinacijama neodlučnosti i nedefiniranosti (kojom odišu i potonji odgovori, pa time i sam tekst). Nakon nekoliko projekcija (zagrebačka je upriličena 22.11. u Kazalištu lutaka – kasnimo mrvicu, svjesni smo), reakcije na film su bile vrlo raznolike: od potpuna oduševljenja do razočaranja - posebice feministički nastrojenog dijela publike. O cijelom procesu nastanka filma i težini/lakoći otkrivanja sebe publikumu (svašta) natuknuše glavne akterice...

'Puno smo razgovarale kako postaviti temu i kada sam primijetila da Sandra stalno spominje nekakvu voditeljicu, 'neki lik', 'nekoga xy', postalo je jasno da se ona ustvari skriva iza 'tog nekog'. Postalo je evidentno da je ona ta koja nešto želi poručiti, promijeniti… To je bilo snažno. Sandra želi emisiju za žene! 'XY' je dobio svoj stvaran obris. Nisam željela od toga odustati. Ni ona, iako se premišljala jer je to veliko izlaganje', objasnila je Martina redateljski dio storije.
Sandra se samo nadovezala: 'Snimanje je trajalo otprilike 4 mjeseca. Svi smo bili pod pritiskom činjenice da je film namjenski, ali da imamo punu slobodu kreiranja. Jako teško je bilo držati toliko odgovornosti i ujedno pratiti sebe, balansirati između onoga što se od filma očekivalo i onoga što proizlazi iz procesa koji smo pratili snimajući film.

B.a.b.e. su baš u to vrijeme imale velikih problema i borile su se za opstanak udruge, tako da je Sanja Sarnavka, naša producentica, bila naravno time najviše okupirana i nedostajala nam je da svojim primjedbama i/ili sugestijama pomogne u procesu snimanja filma. Nije mi bilo lako ni prijatno da se izložim kameri, ali za nekog tko se bavi tim poslom i tko traži od drugih ljudi takvu vrstu izlaganja, smatrala sam licemjernim ako bih to izbjegavala... Uostalom, ja iza svega toga stojim, sve to jesam ja, iako mi je svaki put kada se vidim na snimci nekako nelagodno... A i taj sram mi je OK, jer naravno da je čudno gledati sebe na taj način...'

'Strukturu smo punile onime što je nametala situacija: Ana je otišla u Beč na izložbu. To nam je pomoglo definirati njen lik kao umjetnicu. Početna probna snimanja sa Sandrom su nam pomogla definirati Sandru kao nekoga tko je došao iz Srbije i nekoga tko radi za HTV', podvukla je Martina glavne okosnice.

S obzirom da je sa Sandrom i Anom dobra i privatno i to je povremeno činilo otegotne okolnosti. 'Vjerovala sam da je super što se znamo, ali to je bila kriva pretpostavka. Mislim da je bilo previše žena  i da je katkada sličilo na kokošinjac. Osjećam da sam kriva za to. Falilo mi je iskustva kako sve to balansirati, jer mi se često činilo da izmiče bitno, a onda opet, kao da se stvar pomiče s mjesta. Bliskost s njima, pogotovo sa Sandrom značila je otvorenost za proces i puno mi je značila. Ali, došlo je do problema prelaženja granice između otvorenosti i privatnosti. Sandra je bila i suautorica i protagonistica. Pretpostavljam da je to velika odgovornost i teret. Cijelo vrijeme je bila na vagi, održavala je ravnotežu. Greška je sigurno moja u tome što nisam pazila na tu granicu. Propitivali smo previše i one su propitivale previše a manje radile. To nije stvar nesigurnosti, nego na taj način žene, ili ove žene koje ja znam i s kojima se družim, prolaze stvari. Moja je greška bila što nisam prepoznala otpor. Kada su bile u grču, to smo trebali snimati, a ne manifestaciju grča koja je bila zbunjenost.'

Za sve vas koji niste gledali film: početna je ideja o realizaciji emisije sa ženskim potpisom s vremenom pala u vodu. Taj je moment po mom mišljenju značajna prekretnica filma – iako je vidljivo da to curama nije lako palo i da su pomalo izgubile motivaciju za projekt, meni je u finishu trebao nešto initmniji greb po cijeloj stvari.

Martina: 'Propast je bio demotivirajući. Sve je stalo. Ali, ako s odmakom pratim što se s njima dvjema zbivalo, možda je ovo logičan završetak, nema magičnog rješenja. Ljudi pokušaju i zajebu. No to nas je sve koštalo. Pokazalo se da je ono što je Sandra željela doista velika stvar i da nije lako napraviti emisiju o ženama. Čak i kad se mnoge dobre stvari poklope.'

O ženskom je potpisu također bilo mnogo lamentacija, a točku na i je stavila Sandra: 'Bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da smo loše startale i da nismo uspjele, ali sada sam zadovoljna, jer nismo krenule linijom manjeg otpora i nismo se povele za onim daj što daš. Ja sam željela da stvar izguramo pošto po to do kraja! Da se pokažemo kao uspješne. Martina je inzistirala na tome da slijedimo realni proces i sada sam joj zahvalna na tome. Naš neuspjeh je proizašao iz nas samih: mučilo nas je što je to ženski potpis, zapravo? Što smo više istraživale, sve smo se više zbunjivale. Tražile smo odgovor od drugih žena, a ispalo je da su i one time prilično zbunjene. Ne prepoznaju se. Mislim da je u tome problem: žene još uvijek ne znaju što je to što žele i kako do toga da dođu. Na primjer, direktorica HRT-a Tanja Šimić; kada je došla na to mjesto, ja sam vjerovala da će pokrenuti tu staru, konzervativnu, manipulatorsku TV mašineriju u nešto što je moderno, demokratsko, liberalno, profesionalno (BBC-ijevsko!), ali nažalost ispalo je kao što obično biva: nije osoba kreirala funkciju, nego je funkcija preoblikovala osobu. Samo se uklopila u  već zadatu shemu.'

Što se tiče same distribucije filma, plan je da se lansira na televizije, no glavnu riječ oko distribucije imaju B.a.b.e., budući da su one producentice. Koliko su djevojke osobno zadovoljne i kako komentiraju raznorodne reakcije na film (primjerice, Sanja Sarnavka je za 101 rekla da je film 'tipično ženski', neodlučan u pojedinim segmentima i višeslojan), ostavismo za sam kraj.
Sandra: 'Puno sam naučila i mislim da smo bili iskreni i pošteni, a to nije uvijek najprijatniji osjećaj, jer nekada time ne postižeš simpatije i odobravanje. Nama nije bio cilj da nas svi hvale. Nakon premijernog prikazivanja ljudi su mi uglavnom prilazili sa pohvalama. Iako mi je to prijalo, najznačajnije mi je bilo kada mi je prišla jedna novinarka sa Kosova i rekla pomalo ljutito: 'ja ništa nisam razumjela'. Odgovorila sam joj da je to u redu i nisam se trudila da joj objašnjavam bilo što. Gledala me je u čudu, a onda se raspričala kako je shvatila da je taj film zapravo potraga za ženskim identitetom, jer žene još uvijek ne znaju tko su i što ustvari žele.'

Martina: 'Po meni je film nedovoljno višeslojan. Žao mi je što se nisam više bavila s njihovom privatnošću, jer se pokazalo da su tu jače. Njihove profesionalne želje i težnje sa iskustvom bile su neproporcijalne. No meni se s druge strane osobno sviđa neodlučnost, blebetavost, ali luda odvažnost. Film je o izlaganju. O osobnom, pa i u trenutku kad su pobacile, kada je stvar propala. Nismo išle linijom manjeg otpora, ali smo mogle. Mogle smo lažirati njihove osobine, sporost, demotiviranost, osjećaj da su se pogubile, ali nismo. Zašto lagati? Jer publika voli junake? Ovo je film o neuspjehu, o pokušaju antijunakinja da se okače na vjetrenjače, pa što bude-bude. Mislim da je jedan od problema, barem za femistički dio publike, ako tako mogu reći, to što njih dvije kao protagonistice nisu radikalne. Ja nisam feministica. Ne deklariram se nikako, pa ni kao feministica. Zanimaju me ove teme, ali od početka nisam htjela raditi film koji je u jezičnom smislu feministički. Zanimalo je suptilno pokazati ono o čemu feministice govore. Mnoge teze koje progovara feminizam podržavam osobno, ali neke stvari za mene ne stoje.'

Porazgovarala i posložila: Miranda Novak