Zanimljive i važne priče s prvih dana Human Rightsa

Počeo je 4. Human Rights Film Festival, festival filmova o problematici (kršenja) ljudskih prava. Festival se održava na dvije susjedne lokacije (Kino SC i MM centar, udaljeni par desetaka metara), ali se očito nije moglo izbjeći i preklapanje programa a budući da nema repriznih projekcija, neki dobri filmovi će se, nažalost, morati propustiti.

Prvi dani festivala počeli su socijalnom tematikom, festival je otvorio 'Bamako' Abderrahmanea Sissakoa. Ideja filma je da se u Maliju održava javno suđenje Afrikanaca svjetskim financijskim institucijama kao što su Svjetska banka i MMF. Na tom 'suđenju' uobičajeno je da senzualna pjevačica stalno prolazi kroz 'sudnicu' jer se ona nalazi u dvorištu njenog doma no najveći apsurd nije takvo suđenje već situacija u kojoj se nalazi Afrika, koja nije prirodno siromašna već bogata, ali ju Zapad osiromašuje uz načelo 'plati ili umri'. Odvjetnici gorljivo izlažu argumente u stilu Noama Chomskog no film je dosta konfuzan u dramskom dijelu, što je osobito uočljivo s obzirom na dvosatno trajanje.

'Moja domovina' Danielea Vicarije također ide u epsku širinu prikazujući osiromašenje Italije kroz više desetljeća, u raznim gospodarskim granama i u raznim regijama. Vidljivo je da Vicari može efektno prikazati pejsaž industrijske Italije i ispričati dobru priču, ali se i ovdje čini da se moglo više postići u montaži filma.

'Dragi oče, tiho, pucamo' Davida Benchetrita film je o 'neobičnim' prigovaračima savjestima, izraelskim vojnicima i rezervistima koji nisu pacifisti i spremni su kao domoljubi braniti zemlju i biti profesionalni vojnici, ali ne žele sudjelovati u nepravednom ratu koji je usmjeren protiv civila te se protive ratu u Libanonu i okupaciji palestinskih područja. Suprotstavljaju se i načelu 'Tiho, pucamo', sloganu koji poziva na prekid rasprave dok se ratuje i u javnosti problematiziraju spornu izraelsku politiku.

Ono što najviše fascinira je razina intelektualne zrelosti s kojom istaknuti izraelski vojnici i časnici raspravljaju o kompleksnim etičkim i političkim temama, njihovi stavovi su tako dobro elaborirani da ih mogli potpisati i mnogi ugledni intelektualci, a za razliku od mnogih moralnih veličina, oni su zaista spremni ići do kraja za svoja uvjerenja, čak i po cijenu vojnog zatvora. Film izbjegava patetiku, odmjereno ilustrira priče vojnika sa snimcima rata i okupacije, a sentimente pokazuje samo s jednom emotivnom židovskom antiratnom baladom. To je i više nego dovoljno, film se uzdaje u čvrstu argumentaciju kojom izlaže svoju tezu i može se preporučiti za korištenje u raznim seminarima o građanskoj neposlušnosti, ratnom pravu i etici, ratu u Libanonu, izraelsko-palestinskom sukobu i sl.

'Fragmenti Iraka' Jamesa Longleya / NASLOVNA / film je o ratnom Iraku, ali bi oni koji očekuju povijesni i politički prikaz iračke situacije mogli biti jako razočarani. Redatelj se odlučuje uglavnom na prikaz situacije ispričan iz 'dječjih usta', pa su tako glavni pripovjedači sunitski i kurdski dječak, što zajedno s pričom o pobunjenim šiitima daje prikaz tri glavne zajednice Iraka. Longley neutralno prikazuje osobne priče u okupiranom Iraku, a najveća vrijednost filma je majstorska režija Longleya koji je preuzeo odraditi sve glavne funkcije u filmu: produkciju, režiju, scenarij, montažu, fotografiju, zvuk i glazbu.

Igrano iznenađenje sa samog početka festivala je kirgistanski 'Saratan', humorna priča o zaostalosti kirgistanskog sela kojem bi se Borat sigurno dobro narugao, ali redatelj Ernest Abdyjaparov bira drugačiji pristup. Film je rađen u stilu čeških komedija, s puno ljubavi za likove, a iako je očito rađen u jeftinoj produkciji, pun je finog humora i suptilne kritike društva u kojem vladaju siromaštvo, korupcija i spolna neravnopravnost. Trojica danguba koji uz alkohol filozofiraju o životu nasmijavaju publiku, ali daju filmu i lirsku notu, osobito kada se tome pridoda lijepi krajolik i tužni kirgistanski šlager na kraju. Ako je vrijednost festivala da otkrivaju i predstavljaju nepoznate i kvalitetne filmove, onda je ovo sigurno pravi pogodak, osobito jer ovaj film nema nikakve šanse da se pojavi u hrvatskim kinima, na DVD-u ili na nekoj od nacionalnih televizija.