Regionalni i autobiografski ZgDox, 2.dio

Festival se sve više zahuktava, a kina su sve punija. Glavni je hit šestodijelni autobiografski serijal Jennifer Fox 'Letenje: Ispovjest slobodne žene' ('Flying: Confessions of Free Woman') u kojem redateljica snima sebe, svoje prijatelje, obitelj i ljubavnike. Osim što često propovijeda da brak i monogamija ne valjaju, Jennifer to demonstrira u praksi pa umjesto vjernog partnera iz Švicarske bira seks s oženjenim muškarcem. Tijekom cijelog filma ona je naratorica koja često koristi izraz 'Budući sam moderna žena, odlučila sam da...', zbog čega će ovaj film biti popularan na Ženskim studijima, posebice jer u serijalu Jennifer putuje po svijetu i pokazuje probleme žena u Pakistanu, Indiji i Južnoj Africi. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi ova feministička sapunica prošla ako bi se emitirala na HTV-u u terminima rezerviranim za  'Marisol' ili 'Obične ljude'.

U regionalnoj konkurenciji festivala prikazivani su filmovi koji tematiziraju socijalne probleme i obiteljske sudbine i tragedije no uglavnom nisu rađeni na posebno zanimljiv način.

'Drowned Dreams' ('Endrra te mbyutra') Gledisa Bice albanski je film o nesreći broda u kojoj se utopilo 36 ilegalnih emigranata. Ne znam što je strašnije u ovom filmu - tragedija po kojoj je film snimljen  ili sam film, čiju atmosferu upropaštavaju pompozni glas naratora koji kao da opet radi za Envera Hoxhu i patetična naracija ('Koliko neispunjenih snova sad slamaju srca majki i tjeraju suze na oči...'). Poginuli i njihove obitelji ne trebaju ovakav prigodni film već zaslužuju dokumentarac koji će dostojno obilježiti njihovu tragediju.

'Selo čarapa' ('Satul Sosetelor') Illeane Stanculescu i Klaudije Begić pokazuje kako je njemački par pretvorio jedno selo u Rumunjskoj u tvornicu čarapa no to je jedan od onih filmova u kojem redatelj ne provodi puno vremena u montaži, na štetu gledatelja koji mora sat i pol gledati nezanimljivo ispričanu priču.

Puno je zanimljiviji kratki film 'Dvije sestre - priča o ljubavi' Džemala Šabića, vinjeta o velikoj sestrinskoj ljubavi. Glavna junakinja je siromašna seljanka koja je odrasla u siromaštvu sa samohranom majkom, a sada se vraća u svoj dom da brine o sestri. Drugi film o teškoj obiteljskoj situaciji je 'Moja susjeda Tanja' Petra Krelje. Krelja nije daleko tražio junakinju svog dokumentarca, izabrao je svoju susjedu Tanju Kursar koja je statirala u mnogim, pa i Kreljinim filmovima ('Ispod crte') i tako kompenzirala probleme s kojima se susreće cijeli život - rođena je kao vanbračno dijete, očuh ju je maltretirao i sama je nalazila posao i odgajala dvoje djece.

'Dragi Vincent' Bogdana Žižića film je o Dragutinu Trumbetašu, slikaru naivcu koji se toliko poistovjetio sa sudbinom Vincenta Van Gogha da mu je počeo slati pisma u kojima 'otkriva' brojne sličnosti između svoje i njegove sudbine. Van Gogh mu  - gle čuda - vrlo ljubazno odgovara na pisma i to s istovjetnim rukopisom kao i Trumbetaš a turopoljski slikar šalje mu i vlastite slike s motivima Van Gogha. Sličnost s Van Goghom je valjda i u tome da očito Trumbetaš za života neće biti cijenjen kao što misli da zaslužuje. Ipak, dobio je ovaj dokumentarac za koji je naslovni song skladao i Arsen Dedić, a inače bi vjerojatno mogao izboriti samo gostovanje u 'Globalnom sijelu' ili 'Nightmare Stageu'.

'H5N1-HR' Mladena Čapina kronologija je događaja vezanih uz pojavu ptičje gripe u Hrvatskoj, kada su mediji bili puni raznih priča o toj bolesti (kokoši u dnevniku Gorana Milića) a uplašeni narod počinjao paničariti pa su se pojavljivale i genocidne tendencije spram jadnih ptica ('Treba ih sve potamaniti'). Što se dešava kad zaista prevladaju agresivne tendencije u društvu, pokazuju 'Heroji na bacanje' ('Disposable Heroes') Iris Elezi, zanimljiv dokumentarac koji pokazuje koliko su ratni veterani (koji su u ratovima u bivšoj Jugoslaviji bili na različitim stranama) u biti međusobno sličniji nego što bi to htjeli i priznati. Po riječima jednog od sudionika, cijeli Balkan postao je duševna bolnica, jedan vojnik priznaje da je za bijeg iz vojske odglumio ludilo al 'da baš i ne glumi'. Veterani koji su na početku rata za svoje sugrađane bili heroji sada su samo teret a neki su bili suočeni i sa cinizmom vlasti pa tako saznajemo da je Milošević  poručio srpskim ratnim veteranima: 'Obratite se onima koji su Vas zvali u rat'. Apsurdi jugoslavenskih ratova dobro su ilustrirani raznim filmskim insertima, od završne scene obračuna u 'Maratonci trče počasni krug' pa do podijeljenog Sarajeva u 'Top listi nadrealista'.

O posljedicama rata indirektno govori i 'Intra muros - jedna obična priča'  Ljiljane Prvulović. Film o životu u poslijeratnoj Srbiji izgleda kao srpska verzija serijala za mlade 'Direkt', glavni lik je 28-godišnji Milan koji se uspio oženiti, dobiti djecu i razvesti a nije uspio naći solidan posao i konačno se preseliti od roditelja. Kobna greška njegovog oca bilo je predratno odbijanje da se isele u Ameriku ('A šta ću ja u Americi kad sve što imam tamo imam i ovde') no Milan ne žali toliko sebe koliko situaciju u kojoj s njim moraju konobariti diplomirani glumci i redatelji, što je dokaz da u društvu u kojem živi obrazovanje i stručnost nisu na cijeni.

Jedan od najefektnijih filmova iz regionalne konkurencije je 'Čvor' Darka Sokovića koji pokazuje žene koje su izgubile posao u tekstilnoj industriji, stara tvornica prikazana je u atmosferi koja liči na horor 'The Machinist'. Sličnost s tim filmom još je veća kad čujemo priču o raznim nesrećama u kojima stroj lomi kosti a činjenica da poslije svega nezaposlene žene žale i za tim poslom svrstava ovaj film u žanr - socijalnog horora.