ZagrebDox 2008.- nagrade za kraj
Angažirani filmovi o ratu, rasizmu i zlostavljanju djece razgrabili su sve nagrade 4. ZagrebDoxa, a posebna nagrada otišla je i – publici!
Veliki pečat ZagrebDoxa za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji dobio je 'Rat/Ples' ('War/Dance')/naslovna/ Seana Finea i Andreje Nix Fine, koji je po mišljenju žirija najpotresnije prikazao 'grozne oblika nasilja nad djecom'. Posebna priznanja dobila su još dva filma posvećenima ugroženoj djeci, 'Angelova vatra' i '52 posto'. Najbolji film u regionalnoj konkurenciji je 'Vjenčanja i pelene' ('Weddings and Diapers') Antonete Castrati Cooper Johnson i Caseya Coopera Johnsona, koji je pohvaljen jer 'autori uspijevaju prenijeti intimne, privatne priče, koje su istovremeno jasna refleksija rodne podijeljenosti, ali i komentar na status tradicije u doba progresivne europeizacije'.
Mali pečat za najbolji film autora ili autorice do 30 godina dobio je 'Samo jedan gledatelj' ('Audience of One') Michaela Jacobsa jer pokazuje 'izrazitu zrelost i kreativnost u dokumentarnom pristupu jednoj bizarnoj temi'. Isti film nagradio je i žiri kritike, koji je nagradio još i film 'Vrag je dojahao na konju' ('The Devil Came on Horseback') Anne Sundberg i Ricki Stern. Taj film o zločinima u Darfuru po mišljenju kritičara 'sadrži promišljanje i svijest o tome kolika je snaga slika u iniciranju konkretnih promjena u svijetu'. Posebno priznanje otišlo je jednoj grupi, publici 4. ZagrebDoxa koja je 'entuzijastično i u velikom broju popratila mnogobrojne i vrlo različite međunarodne dokumentarce'.
ZagrebDoxovska publika je svojim glasovima izabrala i T-comovu nagradu publike za film 'Sve je bijelo u Barkingu' ('All White in Barking') Marca Isaacsa. Taj film o rasizmu dobio je i nagradu Amnesty Internationala za najbolji film koji svojom temom potiče zaštitu i promoviranje ljudskih prava. Obrazloženje žirija je da dokumentarac pokazuje 'koliko su tvrdokorne i apsurdne, ali istodobno i premostive tuđe i naše predrasude'. Film je i po našem mišljenju više nego zasluženo osvojio nagrade, s puno detalja pokazuje sudbinu malog mjesta kojem velika imigracija mijenja identitet. Rasna i etnička izmiješanost izaziva rasističke predrasude, ali sve (uglavnom) završava na malomišćanskim nesporazumima i kasnijem druženju.
Dokumentarni projekt u nastajanju 'Selo bez žena' ('Village Without Women') Srđana Šarenca izabran je kao najbolji na ovogodišnjem Pitching forumu ZagrebDoxa, te je nagrađen s 5 000 eura. Riječ je o priči o tri brata koji traže ženu koju bi oženili i doveli u svoje selo Zabrđe u kojem nema žena. Sva tri brata borila su se u srpskoj vojsci u ratu protiv Albanaca krajem '90-ih godina, a zadnja prilika za ženidbu je Albanija, gdje ima mnogo žena bez muževa. Redatelj Šarenac diplomirao je u Beogradu, ali je inače studirao i na zagrebačkoj ADU, a njegov film će producirati i francuska producentska kuća Les films du balibari.
A krajem tjedna je na ZagrebDoxu predstavljeno još zanimljivih filmova, od kojih su neki također zaslužili pažnju gledatelja. 'Dezerter' ('Deserter') počinje kao film o vojniku koji ne želi služiti u Iraku, i baš kada se počinjemo upoznavati sa zanimljivom pričom o dezerteru koji započinje novi život u Kanadi, film naglo završava i ostavlja dojam nedovršenosti. 'Na trgu' je možda bio na Berlinaleu i osvojio neke međunarodne nagrade, ali nije ostavio upečatljiv dojam. Sve se svodi na provokaciju u kojoj netko na Jelačićevom trgu ističe natpis 'Ovo je Jugoslavija', a narator ponavlja da je Hrvatska bila dio Jugoslavije. Srpski 'Pad Krajine' s puno više detalja pokazuje što se događalo na prostorima bivše Jugoslavije, pa je taj film pravi primjer vrsnog istraživačkog novinarstva.
Festival je službeno završen uz 'Pošalji metak' ('Manda Bala'), film koji o nasilju i korupciji u Brazilu govori efektno, uz latinoamerički raskoš boja i glazbe. Završne projekcije ZagrebDoxa pripale su filmovima iz kontroverznog programa, koji obrađuje neugodne teme na koje publika obrambeno reagira - smijehom. Tako 'Dnevnik jednog skinsa' pokazuje mržnju i zatucanost jednog skinsa, koji svojim glupim stavovima zaslužuje podsmijeh gledatelja, a 'Momci i lutke' ('Guys and Dolls') je tužno-smiješna priča o tipovima kojima su partnerice lutke.
U glazbenom programu prikazan je i 'Istočni PUNK! Previše budućnosti' ( 'ostPUNK! Too much future'). Film pokazuje se da su prvi pobunjenici suprotstavljeni komunističkom DDR-u bili pankeri, koji su bili dovoljno prkosni, snažni i ujedinjeni da razviju buntovnički pokret u jednoj totalitarnoj zemlji. 'Joy Division' je odlična nadopuna filma 'Kontrola'. Dok je 'Kontrola' igrana biografija pjevača Iana Curtisa, 'Joy Division' govori o istoimenoj grupi, a istovremeno pokazuje kako se razvijao Manchester i njegova glazbena scena. Film je prikazan na projekciji koje je održana pred toliko publike da se moralo sjediti i na podu, pa je to i dokaz da je nagrada zagrebačkoj publici više nego zaslužena.
Projekcije nagrađenih filmova počinju u nedjelju, 02. ožujka, u 17 sati u kinu SC. Popis filmova na projekciji potražite ovdje, a listu svih nagrađenih imate na ovom linku.
Nema komentara.