5. ZgDox – zatvorske priče

Uz veliku pompu, Gradonačelnika i Predsjednika, počeo je i jubilarni, 5. ZagrebDox. Za filmofile je najvažnija samo jedna stvar – očekuje ih širok izbor dobrih filmova. Kao jedna od glavnih tema izdvojili su se filmovi vezani uz zatvor.

Nagradom Europske filmske akademije može se pohvaliti češki 'Rene', priča o istoimenom robijašu. Film se počeo snimati prije dva desetljeća, još za vrijeme komunizma, i prati dvadeset godina u životu mlade bitange koja ne želi raditi i cijeli život provodi u zatvoru dok redateljica kroz isječke pokazuje svijet koji se mijenja oko njega – baršunastu revoluciju, pristupanje Češke EU i sl.

Ta životna kronika jednog antijunaka je zanimljiva, ali ni mrvicu toliko potresna kao priča o ruskim dječacima-zatvorenicima, 'Sami u četiri zida'. Glavni junaci su uplašeni dječaci u kazneno-popravnom domu koje bi čovjek najradije zagrlio kada ih prvi put vidi, mada se onda zgrozi kada shvati da se dio njih nalazi tamo zbog – trostrukog ubojstva. Uglavnom je riječ o klincima iz siromašnih obitelji koji, ironijom sudbine, tek nakon zločina dobivaju ono što im roditelji nisu mogli priuštiti: kvalitetnu skrb, redovitu prehranu, odjeću i obrazovanje. Ovdje se uče disciplini i s vremenom shvaćamo da gledamo buduće vojnike – dječacima naviklim na poslušnost, vježbanje i državnu skrb ni ne preostaje druga perspektiva.

Za razliku od discipliniranih dječaka, protagonist hrvatskog filma 'Natprosječan' hvali se svojom neprilagođenošću. Junak filma je klošar koji tvrdi da je rekordnih 78 puta bio u pritvoru, mada se 'ne može sjetiti svih 78 razloga za pritvor'. Priznaje da je koristio razne prilike da 'pribavi sebi životna zadovoljstva' , a usprkos životu na ulici kaže da mu je 'svaki dan sretniji od prethodnog'. Ovaj ridikul bi lako mogao završiti i kao gost kod Malnara, a zanimljivo je i njegovo priznanje da nikad ne bi dao život za domovinu – 'Hrvatska može i bez mene i mog života'.

'Tupilo' /naslovna/ je rad Dražena Majića, hrvatskog novinara koji i sam ima iskustva s drogom, a rezultat njegovih radionica u zatvoru je ova priča o narkomanu i zatvoreniku zvanom Tinčo. Naslov filma ukazuje na 'tupilo' koje muči zatvorenike koji baš i ne pričaju sa svojim sustanarima, pa im se događa da zaboravljaju i govoriti. Baš kao i u puno ambicioznijem 'Što sa sobom preko dana', i u ovom filmu tragična nota miješa se s komičnom. Tako Tinčo otkriva kako u zatvoru ima 'perverznih, vulgarnih ljudi', a svoj seksualni život sažima u konstataciju: 'Imam ruku'.

'Sami u četiri zida', r: Alexandra Westmeier, trailer.

Treba naglasiti da na Festivalu ima još zatvorskih priča ('S druge strane zida', krajem tjedna još i 'Alahove nevjeste'), ali svečarski festival ima i jedan novitet – program HappyDox s filmovima u pozitivnoj vibri. Program je počeo s filmom 'Carmen upoznaje Borata'. Dokumentarac nas upoznaje s romskim selom Glad (u prijevodu: blato) koje je postalo poznato jer je u njemu Borat snimao svoje 'kazahstanske scene'.

Glavna junakinja je mlada djevojka koja sanja o boljoj budućnosti na Zapadu, no bogatstvo njezinog oca postat će pravo prokletstvo. Kada otac u ime sela digne tužbu protiv Borata jer je iskoristio seljane za svoj film i ismijao ih, svi ga sumnjiče da je već dobio novac od odštete. Film dobro prikazuje mentalitet male sredine, samo što povremeno nije jasno nije li i redateljica odlučila sprdati se s Romima koji povremeno i nalikuju likovima iz 'Borata'.

Uskoro se javljamo s recenzijama ostatka programa ZagrebDoxa, a dodatne informacije o festivalu potražite na službenoj stranici ovdje.

Siniša Paić