Filmaši čuvajte se, publika je naoružana
U amsterdamskom je parku ubijen Theo van Gogh, nizozemski redatelj i kolumnist. Zašto? Možda jer je naivno vjerovao da je svijet demokratsko mjesto.
Da bavljenje filmom nije baš najsigurniji posao još jednom potvrđuje šokantna i tužna vijest da je Theo van Gogh (47), nizozemski redatelj i kolumnist, jutros ubijen dok je vozio bicikl, iako je policiji prijavio da mu se neprestano prijeti i radi o glavi. Ubojica je uhvaćen odmah nakon još malo pucanja po policiji.
Van Goghov se film o nasilju prema ženama u islamskim društvima 'Submission' ove godine vrtio na nizozemskoj televiziji, a tek nedavno završio je film o ubojstvu nizozemskog političara Pim Fortuyna čija je popularnost djelomično ležala na činjenici da se protivio imigrantima. Nagađa se da su ubojice povezane s islamskim doseljenicima u Nizozemskoj, budući da je 'Submission' naljutio mnoge – priča prikazuje muslimanku koju su prisilili na brak, siluje je rođak, a kasnije je brutalno kažnjena i za prijevaru.
Publika zaista može biti gadna; u posebnoj su opasnosti filmaši koji misle, koji imaju svoj stav, malo soli u glavi, žele otkriti istinu, ne podilaze, zadiru u ostale osjetljive teme, politički nesigurne terene ili su si jednostavno umislili da je svijet jedno demokratsko mjesto. Ma kakve ljudi slobode govora? Onaj tko se usuđuje glasno govoriti, mora nadrljati. Tolerancija, što je to?
Kako se čini, reakcije publike najjače su na dokumentarce, što potvrđuju i naši domaći primjeri. Tematika hrvatskih ratnih zločina i istine o ratu na ovim prostorima posebno je osjetljiva i na živce i žulj ide jednom dijelu naše publike. Prvi se slučaj medijskog linča dogodio još 2001. kada je redatelj Božidar Knežević završio sa snimanjem 'Oluje nad Krajinom', dokumentarca koji prikazuje rekonstrukciju vojne akcije Oluja.
Redatelj Knežević nedugo nakon toga poginuo je u automobilskoj nesreći, a njegov kolega i producent filma Nenad Puhovski također navodi da mu se često prijeti. Osim što mu se prijetilo nakon Kneževićeve pogibije – najsvježiji je primjer nezadovoljstvo branitelja i raznih udruga Domovinskog rata koje su željele sudski zabraniti prikazivanje filma 'Lora-svjedočanstva'.
I dok publika samo želi da je se zabavi i animira, tvrdoglavi redatelji i dalje serviraju socijalno osviještene i stoga opasne tanjure. Hvala bogu da se cenzori brinu da preširoka publika ne vidi takve filmove. Čovječe, netko će se raspizditi. Ili bolje rečeno raspištoljiti… Eto, cenzori nas samo čuvaju. Tj. njih.
Nema komentara.