Osvrt na film i intervju s redateljem Ledenjaka

Film izuzetno sofisticiranog humora i mnoštvom citata slapsticka, Jacquesa Tatija, Bustera Keatona te Chaplina, svoje će poklonike zasigurno pronaći u probranijem sloju filmske publike. 'Ledenjak' doslovno ima tri mame i tate tj. dva tate i mamu: Dominique Abel, Bruno Romy i Fiona Gordon zajednički potpisuju režiju i scenarij, a Fionu i Dominiquea osim u producentskim stolicama gledamo i u glavnim ulogama.

Što reći nakon gledanja? Opičeni humor, vrlo malo dijaloga, neobična fetiš-fiksacija na hladnjake, ledenjake i sve što već ide sa zamrznutim isprepleteni su s unutarnjim emotivnim proživljavanjima prosječne majke i žene. U filmu je konstantno prisutan utjecaj kazališnog viđenja radnje: Fiona Gordon i Dominique Abel ipak su svoj zanat ispekli u kazalištu gdje su se i upoznali, dok je Romy u svojoj biografiji posebno mjesto dao klauniranju i tehniciranju u kazalištu. Film je djelomično prožet autobiografskim elementima kreativnog trojca, pa se tako glavna junakinja zove Fiona, a na početku je filma vidimo kao menadžericu u fast-food restoranu što je neko vrijeme bio i Bruno Romy.

Filmski je zaplet sve osim očekivanog: nakon što je Fiona slučajem cijelu noć provela u velikoj hladnjači restorana i jedva očuvala minimalnu tjelesnu temperaturu, na svoje čuđenje saznaje da njezin muž i dvoje djece uopće nisu primjetili njezin izostanak. Usamljena i unezvjerena, počinje razvijati opsesiju svime što je na bilo koji način vezano uz led, analizirajući istodobno vlastitu egzistenciju. Suma sumarum je ne zadovolji pa napušta obitelj i kreće u avanturu: u potragu za pravim pravcatim ledenjakom. Na svojim se putešestvijama zaljubi u nijemog mornara, pokaže otpor suprugu, doživi brodolom i pronađe svoju sudbinu...

Uz puku je radnju važno naznačiti da sam film otvara podulji i komični govor djevojke (pretpostavljam da je iz nekog eskimskog plemena) čiji se smisao i postojanje zaokružuje na samom završetku, a definitivni mi je plus i pročišćena, gotovo marketinški izdajnirana fotografija: bledunjavi i ispeglani interijeri djeluju poput kulisa (opet se vraćamo kazalištu) za iskričave i pomaknute likove. Dijalozi su svedeni na minimum, što uopće ne koči događanja među likovima, te još podebljava komiku cijele stvari. Mnoštvo gegova, opetovanih pokreta i sumanutih tikova samo povećavaju poetičnost samog filma, a kako je gorenavedena luckasta ekipa do sada snimala samo kratkiše, prvijenac je i više nego perspektivan.

INTERVIEW / Bruno Romy

Jedan od redatelja i scenarista baš i ne govori engleski, no sve smo uspješno obavili uz pomoć prevoditeljice Antonije. Film je nakon pet godina nastajanja i pretumbacija tek krenuo u festivalski život, ZFF mu je četvrta festivalska postaja, a simpatični nam je Romy rekao ovo:

Jeste li s Fionom Gordon i Dominiqueom Abelom dobri i privatno, budući da u filmu prevladava neko intimističko okružje? Ima li i koliko autobiografskih elemenata u samoj radnji?
Nas troje smo prijatelji – upoznali smo se u kazalištu jer smo privatno kazališni redatelji, te smo kroz poznanstvo došli do ideje da bismo kazališnu umjetnost mogli primijeniti na filmu. Krenuli smo prije desetak godina kada smo zajedno radili jedan kratki film, dok nam je ovo prvi dugometražni. Ideja za film nije nimalo autobiografska, ustvari sam ja glavni krivac, gledao sam dokumentarac o ledenjacima i u jednom sam trenutku na komadu leda predočio Fionu. Priču smo onda gotovo dvije godine razvijali preko interneta i mailova, posebice jer živimo u različitim gradovima, a priču smo u početku pokušali postaviti u kazalištu. Ukupno, cijeli je proces trajao punih pet godina.

Koliko je cijela tročlana ekipa još uvijek aktivna u kazalištu i kako to uklapate s vizijom sebe u budućnosti?
Otkad sam se počeo baviti kratkim filmovima ja sam se totalno povukao iz kazališta, no Fiona i Romy su još uvijek aktivni, samo ne toliko. Trenutno smo nas troje ponovno okupljeni oko novog dugometražnog filma, radimo na scenariju i namjeravamo surađivati i dalje.

Kakav je put 'Ledenjak' prošao do sada i kakve su bile reakcije publike po festivalima? Jeste li zadovoljni?
Bio je do sada prikazan na San Sebastianu i Hamburgu, ovo nam je četvrti festival i još smo uvršteni u devet programa koje tek moramo odraditi. Reakcije su bile raznolike – od sveopćeg oduševljenja, ravnodušnosti i totalnog razočaranja. Mi smo uglavnom zadovoljni.

Bruna Romyja fotografirala je Nina Ðurđević