Volim te treba ljude zakucati pred Božić, kaže Matanić

Kada je Matanić nakon nedovoljno opjevane 'Slave' krenuo putem priča o svojoj generaciji te urbanih i socijalno angažiranih tema, mnogi su bili sigurni u još jedan njegov uspjeh. Film, baš po njegovom (starom) ćeifu govori o anti-go with the flow pojedincima: marketinškom stručnjaku Kreši koji se slučajno zarazi HIV-om, bude odbačen od okoline te smrtonosni virus namjerno krene širiti po Zagrebu.

Okupljena je megalomanski talentirana ekipa, većina je scena snimljena na stvarnim lokacijama, a kako je sve ispalo draga nacija može provjeriti na HRT-u 18. dana tekućeg mjeseca. Za one znatiželjne (i poradi držanja Matanićeve strane), slijedi pokoji sočni detalj.

Kako smo od Krešimira Mikića dobili najdirektniju košaricu, Dalibor nam je, vidjet ćete zašto, osigurao razgovor s Ivanom Roščić. 'Jako me obradovao, ali i iznenadio Matanićev poziv za glavnu žensku ulogu. Moram priznati da me je uhvatila velika trema prije snimanja (u vrijeme priprema), ali Dado je to u potpunosti demolirao', rekla je.

Glumački joj zadatak nije bio nimalo lak: 'Da, uplašila sam se glumačkog zadatka jer radi se o temi koja sama po sebi nosi težinu, a tu je još hrpa stvari s kojima se Dado želio susresti.. samoća, ljubav, problem postojanja mladog čovjeka, karijere, svijetom gdje je sve tu, a ono pravo izumire. 'Sretna sam da se film bavi osvješćivanjem, pročišćavanjima i naposljetku svega - najtoplijim ljudskim emocijama. I kad sve to u svojoj glavi posložiš, strah nestaje i krene akcija.'

F: Kako si zadovoljna uzletom svoje karijere? Svi te nazivaju mladom nadom. Kako ti je to i koji su ti planovi?
Super je da se stvari odvijaju same od sebe, lijepo je da se kroz rad razvijam i kao glumica i kao osoba, da se imaš mogućnosti upoznati sa svijetovima koje poznaješ maglovito i provesti ih kroz sebe, da se događaju nove spoznaje, tako da taj uzlet karijere gledam na taj način. Mislim da ću jesam li uspjela ili ne saznati kad ne budem više među živima. Sada završavam tu 4. godinu Akademije, čekaju me dvije kazališne premijere, neki filmski projekt, ali se uvijek čekaju novci ili tako nešto, planiram pomalo, ali volim kad me stvari u životu iznenade, kao što je to učinio Matanić svojim pozivom.

I pokoja (energična) riječ mladog redatelja...

F: Koliko si zadovoljan s finalnom verzijom filma? Jesu li naturščići opravdali tvoje povjerenje?
...Ako me ovih dana vidiš da hodam po cesti i smijuljim se, to nije rezultat uznapredovale shizofrenije već sam miran kako je film ispao. Postoje filmovi koji se rade ho-ruk principom, ja ih zovem street-fightom, dakle uzmi kameru na rame i marš na cestu. Takav je i 'Volim te'. Zato nije trebalo dugo da se sve realizira (brat bratu šest mjeseci i 7 dana od početka snimanja do prikazivanja). Predugo tinja u meni ideja da napravim film o nama. Mlađahnoj generaciji u vrtlogu tranzicije (vjerojatno je ovako srala ekipa i nakon II. Svjetskog...). Nakon što sam se više od tri godine bavio 'Slavom' (napokon je izašao dvd), rekao sam da za 'Volim' ne trebam nikakve knjige snimanja i ostali šminkeraj, ovaj film mogu snimati zatvorenih očiju, znam svaki jebeni kadar. Možda sam ga i proživio.

Ponosan sam što se skupila krema najtalentiranijih mladih glumaca koja se izvrsno ispreplitala s naturščicima koji su po dobrom starom običaju izazivali full neočekivane situacije. Krešo Mikić, Ivana Roščić, Zrinka Cvitešić, Nataša Janjić, Ivana Krizmanić, Bojan Navojec, Leon Lučev, Ana Stunić, Anđelo Jurkas. Općenito, sistem gdje se svi glumci stavljaju među žive, ne-fejk ljude koji dišu, žive i nepredvidivo reagiraju, mislim da je solidna glumačka navigacija (normalno da su mi ponekad jebali mater), ali divno (skužio sam da stalno nekontrolirano ponavljam gej* pojmove ushićenja) je vidjeti Krešu kao se hrva s dva suluda brata blizanca - kontrolora karata ili babama na placu... 'Volim te' je korak dalje u nekakvoj filmografiji. Nekako vjerujem da će i ljudi to osjetiti.

F: Koliko si se slučajno još jednom našao kao glasnogovornik socijalno osjetljive teme tj. onih koji su drukčiji?

...Baš sam postao osjetljiv na tzv. trivija filmašenje. Nekako mi se sve ovo čini da je preskup sport da bi se nekog idiota u kariranoj košulji zadovoljilo subotom navečer dok pristojno žvače svoje kokice. Ili ćelavog vratatog** svinju koji će odvesti svoju pičku u kino kao dio
obveze subotnjeg izlaska. A kasnije na narodnjake. Što ste gledali u kinu? Ma neki film... Ili čak i one koji idu u kino poradi eskapizma od svakodnevnice. 'Trebaju mi neke lakše teme...'. Ne. Filmovi se ne rade zbog zabave. Možda moviesi da. Mislim na filmove koji se snimaju u jebenoj Evropi, Balkanu, di god. Jer Hollywoođani tako i tako propadaju i u našim kinima...

Ako imaš šansu o nečemu progovoriti, brate pričaj o onome što je oko nas i u nama. Nemoj trošiti i sebi i drugima vrijeme na kopije Amerike ili na filmove koje ne znaš gdje se i zašto događaju. Možda više nego ikad treba zapapriti s filmovima ovu licemjernu svakodnevnicu. Moram priznati da mi se puni polagano popis 'meta' koje treba filmski napasti. Bez obzira koliko to malo utjecaja ima. Ali ako dođe do jednog čovjeka već je nešto. Inače ćemo svi ići u veliku korporaciju u kariranim košuljama, slušati Joe Cockera ili nešto drugo što neće uzbuditi niti jedan živac. Niti jedno zrno sumnje da smo malo sjebani. E, to zataškavanje, što ljudi u frustriranim krajevima kao što su ovi u kojima živimo imaju, treba maknuti iz filma.

Shvatiš da se s filmom doslovno boriš protiv navika. Protiv pasivnog. Protiv sveg onog što ubija ono lijepo u životu ma koliko da na prvu sjeban izgledao. I tu je po meni hrvatsko vrelo*** nepresušno. I zato sam sretan što sam rođen ovdje, što nisam Amerikanac i ne vozim svoj Mustang i šmrčem kokain s dupeta mlade seljančice iz Bushovog rodnog grada koja je došla u grad jer hoće biti in the movies... Koliko god da je teško raditi filmove u Hrvatskoj, meni je jako izazovno. Malo je sizifovski (smijeh). Guraš pa opet ispočetka. Ali da me ne shvatiš krivo, filmovi se ne rade zbog zabave, ali filmovi trebaju biti zabavni, to je sigurno. 'Volim te' obrađuje tešku temu na zabavan način, normalno koliko je to moguće. 

F: Kakav život predviđaš filmu budući da će premijerno biti prikazan na televiziji?

...Hrvatska televizija je spremno reagirala na ovaj projekt i brzo smo se dogovorili. Ovo je jedan ludi manevar. Ali nije bez osnove. U ovom trenu kino distribucija u Hrvatskoj je prostitucija. Govorim kao čovjek kojem je kino dvorana svetinja i da nije prejadno, nagovarao bi jednom ženu ili muškarca koji će mi roditi dijete da ga porodi u nekom praznom Mosoru****.  Ako je film aktualne tematike, mora što prije doći do gledatelja. Tako mi je želja da ga na televiziji vidi što više ljudi, milijuni, što je moguće više (i 'Blagajnica' i 'Fine mrtve…' su prošišale Dnevnik...). Ne da svi gubimo živce pred nekim hollywoodskim sranjem koje će uvijek imati primat (ali ne i publiku). 'Volim te' treba zakucati ljude pred Božić. Nek se bar jedan čovjek zamisli prije nego što ode kupovati lampice za bor. Ja ću se onda sretan fajtati za filmske festivale. Ovo je prvi film da mi prilaze ljudi sa najjačih festivala i hoće vidjeti film. Kao čuli su temu. I ne smeta ih autorov loš smisao za humor:-)
 
F: ... neka anegdota sa snimanja???

...Ne anegdota, već moment. Ovaj smo film snimali stalno po gradu. I jako je lijepo kad s 30, već nagrizao od alkohola, cinizma i razočaranja, osjetiš da grad u kojem si se rodio, kojem želiš toliko jebati mater u filmovima, mrziti ga ne bi li se probudio, bio bolji... je u stvari jako, jako lijep. Uvijek ispadnemo elementi koji se ponavljaju u povijesti. Šupci koji nisu znali uživati u onome što je ispred njihovih očiju. I reći te dvije najjednostavnije riječi na svijetu... 
 
* - gej ne znači homoseksualan, već ljigi, prpošan po uzoru na američke Valentinovo stolnjake gdje je pisalo: The birds are singin', everybody's gay...
 
** - možda prvi put izrečeno, razmisliti o patentu:-)
 
*** - dobar naziv za neku novu tamburašku emisiju
 
**** - autor ove rečenice se ograđuje sam od sebe...