Ultimativni filmski producent - Kim Jong-il

Kim Jong-il je pravi sin Kim Il-sunga. Kao i pokojni tata, i Kim junior voli držati apsolutnu vlast u komunističkoj Sjevernoj Koreji i pri tome se brinuti za duhovni razvoj nacije. Na početku karijere radio je u partijskom odjelu za propagandu i agitaciju, a bio je i ministar kulture pa se tako ispraksirao u kontroli medija. Poslije smrti oca 1994. prigrabio je glavne partijske, vojne i državne funkcije ali još nađe vremena za svoj veliki hobi – film. Od početka mu je veliki san da izgradi moćnu kinematografiju koja će proširiti sjevernokorejsku ideologiju cijelim svijetom, ali mu trebaju i veliki filmovi.

Budući da majka domovina nije dala velike redatelje, Dragi Vođa (službena titula) odlučio je da 'nabavi' jednoga. Njegovi tajni agenti oteli su 1978. južnokorejski bračni par, redatelja Shin Sang-oka i njegovu suprugu, glumicu Choe Eun-hui. Redatelja Shina nazivaju i 'Orsonom Wellesom Južne Koreje' jer je radikalno modernizirao korejsku kinematografiju, a njegova supruga Choe prava je filmska zvijezda te je nestanak para bio prava senzacija.

Držani su u ljetnikovcu Kim Jong-ila kao zatočenici, a redatelj je dobio zadatak da snima filmove po Kimovom ukusu. Kad se zapitao kakvi su to filmovi proveden je kroz Jong-ilovu privatnu kinoteku s 15000 filmova (sada ih navodno ima već 20000!) te je naučio da su vođini favoriti američka komercijala: 'Rambo', 'Petak 13.' i svi James Bondovi. I tako je Sang-ok snimio dvadesetak propagandnih filmova, ali i odležao i pet godina u zatvoru zbog pokušaja bijega te je skupa sa ženom morao odraditi tečajeve 'preodgoja' da se vrati na 'pravi put'. Očito indoktrinacija nije bila uspješna jer je par, kada su ga 1986. pustili da posjeti filmski festival u Beču, iskoristio priliku i u spektakularnoj akciji (k'o iz filma) pobjegao svojim čuvarima i upao u američku ambasadu gdje su im pružili utočište. U analima će ostati zabilježeno da im je pri bijegu pomogao i 'tradicionalni neprijatelj' – em Japanac em filmski kritičar.

Neutješni Vođa je izgubio omiljenog filmaša pa se morao okrenuti domaćoj produkciji, a bogme i sam preuzeti stvari u svoje ruke. Tako se osobno angažirao u produkciji filma (sexy naslova) 'Dnevnik studentice', a potrudio se 'poboljšati' i scenarij. Dok nacija pokušava izgraditi svoj nuklearni potencijal, ovaj film 'suptilno' propagira razvoj znanosti jer opisuje svađu djevojke s roditeljima koja ne razumije zašto se oni tako posvećuju znanosti. Uskoro djevojka shvati važnost znanosti pa čak i sama odluči krenuti tim putem te tako imamo dirljivi hepiend s ispravnom porukom koja će 'prosvijetliti' mase. Premijera filma održana je kolovozu ove godine i ni ne sumnjamo da će biti lokalni blockbuster i osvajač svih korejskih Zlatnih arena...

Kad ne producira filmove, Kim je toliko velikodušan pa nađe vremena da pouči filmaše kako treba raditi filmove. Napisao je i knjigu 'O filmskom umijeću' koja daje savjete o uspješnoj režiji i glumi (Al Pacino, slušaj!) koji se svode na to da trebaš mrziti klasnog neprijatelja i biti vjeran Partiji. Scenaristima poručuje da 'riječi moraju biti ispunjene značenjem, uvijek jasne i razumljive' pa tako i plakati u muzeju Ministarstva kulture ističu i njegove jasne i razumljive slogane poput: 'Radite više crtića'.

Tragedija cijele generacije filmaša je da će čitava sjevernokorejska kinematografija zbog bizarne ideologije ostati nerazumljiva ostatku svijeta pa će jedini način na koji će svjetski filmofili upoznati Kim Jong-ila ostati film 'Tim Amerika: Svjetska policija'. Tamo je Kim prikazan kao supernegativac koji kao da oponaša slične likove iz James Bonda, najbizarnije u cijeloj priči je to da filmsko pretjerivanje i nije daleko od istine.