Interview: Ognjen Sviličić

Jedan od najproduktivnijih domaćih filmaša putuje na Berlinale s jednim filmom na vrpci i drugim na papiru. Umjesto uobičajene jadikovke na temu domaće kinematografije - sklon je potpunoj demistifikaciji. Red, rad i disciplina na dalmatinski način ili 7 pitanja za Ognjena Sviličića.

Već drugi film za redom premijerno prikazuješ u Berlinu. Kako to? U čemu je trik?

OS: Jako im se svidio prvi. Pogotovo zato što je "Oprosti za kung fu" nakon Berlina obišao tridesetak festivala, dobio nešto nagrada i imao distiribuciju u Njemačkoj i Americi. Berlinale prati svoje filmove i njihove autore pa ih je zanimalo kako izgleda i moj novi film. Producent Damir Terešak je organizirao projekciju "Armina" u okviru Cinelink programa Sarajevskog festivala i pozvao selektore Berlina. Oni su odmah nakon te projekcije rekli da uzimaju film... Jednostavno smo iskoristili mogućnosti u okviru regionalnog festivala, koje su svim autorima na raspolaganju, samo ih većina, za sad, ne koristi.
 
Je li film namjenski rađen za Berlin ili nam se to čini?

OS: Koliko god Berlin bio velik i moćan ipak se ne isplati napraviti film samo zato da bi se pojavili na festivalu.  Film smo namjenski napravili za internacionalno tržište, to je toćno, ali to je i normalno, ako imam njemačkog koproducenta sumnjam da će njega zanimati koliko je dugo film igrao u - Sisku. To je bitno meni i hrvatskom producentu. Opet, nikoga ne pitate da li je neki film namjenski napravljen za Pulski Festival, iako se 99 posto hrvatskih filmova prvi put prikaže tamo, jer je to, kao normalno. Evo sad se prvi put dogodilo da jedan hrvatski film svoju premijeru nema na Puli nego na Berlinu i svi me pitaju kako to, jel to neki dogovor. Nije dogovor, to je normalno da se film otvori na svjetski poznatom festivalu, jer nismo sami i ne postoji samo Hrvatska na ovom planetu nego smo dio i Europe i svijeta, barem ja to tako gledam.  Ono što želim reći da ako želimo da naši filmovi budu gledani i u inozemstvu onda se moramo pomiriti sa činjenicom da ih moramo i predstavljati inozemnoj publici i tretirati ih kao internacionalne, a ne samo hrvatske filmove. Primjetio sam da i Pulski festival sad zove selektore internacionalnih festivala i to je jako dobar potez.
 
Zna li se kad će 'Armina' vidjeti domaća publika? Je li situcija s distribucijom riješena ili je 'sve isto ko i lani'? Što se u tom smislu promjenilo u odnosu na prošli film?

OS: Prošli film je bio televizijski što znači da producentu, odnosno Hrvatskoj televiziji i nije bilo osobito stalo da film ide u kina. Sad je situacija bitno drugačija, jer je HRT jedan od producenata, a glavni odnosno "delegate producer" je Maxima Film kojem je stalo da film što bolje prođe u kinima i festivalima, a ne samo na tv ekranima.
 
Koprodukcijski model putem kojeg je realiziran film zagovara i Ministarstvo kulture RH. Postoji li neka organizirana struktura putem koje se to sve izrealizira ili je sve na bazi snađi se druže...?
 
OS: Ministarstvo kulture sufinancira filmove, oni biraju kojim će filmovima dati novce i na našu sreću trenutno to rade sustavno. Sve ostalo je na producentima. Nijedan filmski fond ne organizira koprodukcije. Koprodukcije se rade tako da se scenariji šalju na tzv. "pitchinge", odnosno okupljanja producenata kojima vi onda predstavljate svoj projekt. Ne treba čekati da nam ministarstvo to organizira. Sve je fino, na internetu, aplikacije, pravila... Rekao bi da je i hrvatska kinematografija u boljoj situaciji jer ministarstvo organizira štand u Berlinu gdje će zainteresirani distributeri moći dobiti informacije o hrvatskom filmu. To se moglo napraviti još prije petnaest godina, ali to je druga priča. Međutim ono što nam nedostaje je organizacija koja bi promovirala filmove i stvarala kontakte sa inozemnim distributerima. Pogotovo zato što je hrvatski film danas vjerovatno jedini hrvatski proizvod koji je zanimljiv inozemstvu, osim mora, sunca i korupcije, naravno.

S obzirom na 'berlinski staž' jeste li pripremili kakvu kampanju za film, lobiranje za nagrade, reklame?

OS: Da. Ovaj put sam u boljoj situaciji jer producenti Markus Halberschmidt i Damir Terešak razmišljaju o promociji na način da se angažira i press agent, i da se u promociju uključi i prodaja prava za svjetsku distribuciju kao i Veleposlanstvo u Berlinu koja nam je i prošli put dosta pomogla oko promocije.  
 
Što osim puta u Berlin još trenutno radi i koji su planovi?
 
OS: Napisao sam filmsku priču za moj novi film. Projekt je prošao na natječaju odjela za kulturu grada Splita za filmsku priču. To je naš prvi regionalni fond kojemu je cilj da dovede filmske autore da snimaju u Splitu i okolici. Radni naslov je "Raj na zemlji", ali promijenit ću ga jer sam pronašao barem deset filmova koji se tako zovu. Film
ću raditi s istom produkcijskom ekipom i zapravo već u Berlinu imamo neke dogovore sa ljudima iz europskih fondova.

I za kraj, ima li favorita među trenutno najavljenim filmovima u konkurenciji Berlinalea?

OS: To nikad ne mogu skužiti. Ja imam osjećaj da se žiri obično posvađa jer se ne mogu odlučiti između dva i tri filma pa nagradu daju filmu s kojim su svi zadovoljni, ali nitko nije presretan. Mislim da su prošla vremena kad su svježi i zbilja značajni filmovi dobivali nagrade. Sad im je bitno da im se pojave holivudske zvijezde na otvaranju.