5. ZFF - 'Izgnanstvo' odguralo Zlatna kolica

Peti ZFF ponudio je nekoliko tipičnih festivalskih filmova, ali i zadovoljio kvotu raznovrsnosti - angažirane socijalne drame, komedije, hitovi, iznenađenja, domaći i filmovi iz susjedstva. Iako su publiku najviše oduševili novaci Corbijn i Waititi, festival je opravdao slogan 'povratak pobjednika' - ruski film 'Izgnanstvo' Andreja Zvjaginceva nagrađen je Zlatnim kolicima za najbolji dugometražni igrani film i novčanom nagradom od 5000 eura. Podsjećamo, Zvjagincev je na prvom ZFF-u pobijedio s filmom 'Povratak'.

Zlatna kolica za najbolji kratkometražni igrani film i 1500 eura dobili su Šejla Kamerić i Timur Makarević iz BiH za 'Šta ja znam'. Najbolji dokumentarni film su 'Vojnički dnevnici' Yaniva Bermana iz Izraela. Nagradu za najbolji hrvatski film u programu Kockice i 2000 eura dobila je Sara Hribar za 'Pusti me da spavam', a publika je najboljim proglasila 'Kontrolu' Antona Corbijna i to s prosječnom ocjenom 4,79. Dječjoj publici u programu Vip Bibijada najviše se svidjelo 'Izgubljeno blago vitezova Templara' danskog autora Kaspera Barfoeda. Novčane nagrade osigurali su Vip i Bug.

'Izgnanstvo' /naslovna/ je film u kojem redatelj Andrej Zvjagincev ponavlja motive i stil svog hvaljenog debija 'Povratak'. Filozofski pristup tematici, enigmatični likovi i zagonetni dijalozi s puno misaonih pauza ne čine automatski veliku umjetnost, no uspješno ih 'podebljavaju' efektno snimljene scene i soundtrack Andreja Dergačeva. Retultat je tjeskobna i mistična atmosfera koja se očito svidjela žiriju (Sam Taylor, Jan Cvitkovič, Goran Rušinović).

U konkurenciji glavnog programa bilo je 11 dugometražnih igranih filmova. Prvi je prikazan 'Klopka', a redatelj Srdan Golubović napravio je odličnu uvertiru za festival kazavši da je sretan što se predstavlja u 'gradu Rundeka, Krleže, Štulića i - Tadića'. 'Klopka' je ispočetka i vodila po glasovima publike, a da postoji i festivalska nagrada za glumce, sigurno bi je dobio Nebojša Glogovac. Tragedija čovjeka pred nemogućim izborom ne bi bila uvjerljiva bez odličnog Glogovca, kojem parira i Miki Manojlović u ulozi negativca.

Iako nedovršen, 'California dreaming' pokojnog Cristiana Nemescua izgleda kao cjelovito djelo, mada bi vjerojatno bio kraći da je redatelj obavio završnu montažu. Satira malog mista i tinejdžerska romantika u ovom filmu postaju angažirana drama koja kazuje da velike sile uvijek slijede svoje interese, a malom čovjeku na Balkanu ne donose ni mir ni pravdu. 

Redatelj Li Yang je u 'Slijepoj planini' od izrazito mučne priče o otmici žena napravio gledljivi film koji je dobio puno glasova publike, a najveće otkriće je Taika Waititi koji je u svojem 'Orlu protiv morskog psa' spojio inovativnu režiju sa zabavnim likovima. Napraviti maštoviti film u jednom prezrenom, ali teškom žanru kao što je romantična komedija svakako je veliki uspjeh. 

'Meduze' Shire Geffen i Etgara Keretsua su intrigantan spoj drame i humora apsurda, a 'Khadak' je zanimljiv po digitalnim snimkama snijegom pokrivene Mongolije. Iako mi se čini se da bi bio uspješniji kao dokumentarac ili kratki film. 'Takva – čovjekov strah od Boga' Özera Kiziltana dolazi s nagradom iz Sarajeva i ispunjava dobra očekivanja. Riječ je o zanimljivoj satiričnoj drami koja kritizira 'klerikalnu mafiju' i zaslijepljenost vjerom.

'Živi i mrtvi' došao je kao pobjednik Pule i nije nimalo lošiji od strane konkurencije. I dok se prvijencu Kristijana Milića ('Sigurna kuća') može zamjeriti da je izvještačena kopija Tarantina, 'Živi i mrtvi' su dobro režirana i autentična bosanska priča. To je i prvorazredni akcijski i ratni film o ukletoj planini koja u ratovima odnosi živote, a iako takav žanrovski film nema previše šansi na festivalu, mogao bi privući hrvatsku publiku u kina. Uz Milićevu režiju, treba pohvaliti i glazbu Andrije Milića, montažu Gorana Guberovića i kameru Dragana Markovića.

Publiku je oduševila 'Kontrola' Antona Corbijna - odličan glazbeni i biografski film. Corbijn shvaća da je teško razotkriti nečiji život i jednostavno pušta Iana Curtisa da se izražava kroz svoju poeziju. Njegov nastup je rekonstruiran uvjerljivo poput neke spiritističke seanse, a pjesme su i više nego rječite i atmosferične. Druga važna komponenta je slika, fotograf Corbijn nas jednostavnom, ali vrlo efektnom upotrebom kamere (snimatelj: Martin Ruhe) podsjeća koliko se često zaboravlja da filmovi prvenstveno trebaju biti dobro snimljeni.

Nakon Curtisa, slijedilo je nešto potpuno drugačije - Severina. Iako je dosjetka sa Severinom očekivano privukla medije i publiku, bojim se da je to i ono glavno po čemu će se pamtiti 'Pijetlov doručak'. Iako je zamišljen kao ljubavni film, film je ostavio veći dojam u prikazu zatucane provincije, nego kao komedija ili romansa. Likovi su dosta klišejizirani, a ljubavni zaplet je upečatljiv samo zbog erotičnog nastupa Pie Zemljič, koju filmofili pamte po sličnom nastupu u 'Varuhima veje' Maje Weiss.

Festival završava večeras uz dodjelu nagrada i Boba Dylana - izvan konkurencije prikazuje se biografski 'Nema me' Todda Haynesa koji je dovoljno eksperimentalan da bi mogao bolje proći po festivalima i art-kinima, nego u multipleksima.

Za kraj naglasimo da je dobar program pratila i dobra organizacija, kao i marljivi i predani volonteri. Veći broj dana i više repriza dalo je priliku da se pogleda više filmova, jedino se nameće pitanje rješavanja nesnosnih gužvi. Naravno, one su znak odlične posjećenosti festivala, ali možda i upozorenje da je festival prerastao početne okvire i da mu treba veći i adekvatniji prostor. Kad već spominjem prostor, uprava SC-a i kina Europa trebali bi jednom zasvagda urediti sanitarne čvorove, nema smisla da se baš tako sramotimo pred strancima kojih je bilo puno i među gostima i posjetiteljima...

Siniša Paić