Bogati ZFF počeo sirotinjski

Postaje već kliše, ali naši festivali se baš trude u vrijeme recesije imati bogati program. Ove nedjelje je otvoren 7. Zagreb Film Festival koji je uveo 3 nova programa i projekcija u još 3 kina, pa postaje stvarno velik festival. No, zagrebački festival je uz sav sjaj sponzora odlučio tematski posvetiti pažnju sirotinji i Trećem svijetu. Film otvaranja je tako bio 'Machan' koji kao da govori o Hrvatskoj - sirotinja ne može preživljavati od rada u domovini pa hrli na Zapad za koji vjeruje da je pun mogućnosti i bolji ('imaju čak i čistiji zrak'- kaže glavni junak!). No, film nije domaći nego dolazi iz Šri Lanke a redatelju Ubertu kao da je u krvi da bude dobar redatelj - preziva se Pasolini!

Ne, ovo isječak za film 'Machan' nego snimka pravog nastupa lažne rukometne reprezentacije Šri Lanke!

Njegov 'Machan', iako ima stvarno socijalnu temu, nije tmuran film za festivale nego topla komedija u češkom stilu o gubitnicima koji do njemačke vize mogu doći samo ako glume rukometaše. Kvaka je u tome da nitko u Šri Lanki ne zna što je rukomet, ali to naše junake ne spriječava da blefiraju do kraja. Ako već moraju birati svoj lažni klub, onda odabiru biti Rukometna reprezentacija Šri Lanke, nadilaze sve etničke podjele (ujedinjuju se Šrilančani, Tamilci i 'prokleta strana bagra') i film postaje azijska verzija sportske komedije 'Ledena staza'. Kao i film o Jamajčanima koji voze bob, i ovaj film je rađen prema istinitom događaju. Da stvar bude još komičnija, navodno je i jedan glumac koji glumi ilegalca - stvarno ilegalno prebjegao u Njemačku za vrijeme snimanja filma! Jednostavno snimljen, dirljiv, angažiran i duhovit, 'Machan' je odličan primjer kako se jeftino može snimiti veliki film.

Trećim svijetom se bavi i jedan film sa strašnom temom s kojoj nema šale - djecom vojnicima. 'Johnny Mad Dog' je okrutna antibajka o afričkom građanskom ratu u kojem se djeca u stvarnosti igraju rata i pod vodstvom odraslih nemilosrdno ubijaju, siluju i pljačkaju. Klinci čine užasne stvari koje je teško i gledati, a s druge strane - nose bizarne nadimke i još bizarniju odjeću, što nas samo podsjeća koliko je nadrealno gledati djecu kako ratuju. Redatelj Jean-Stéphane Sauvaire je snimio dokumentaristički film s odličnim mladim glumcima, koji izgleda kao da je snimljen skrivenom kamerom, no unio je i dosta stilizacije i atmosferične glazbe, čisto da malo ublaži krvavu priču.

Ukratko, efektan početak ambicioznog festivala, čeka nas ukupno preko 90 filmova, što nećemo stići pogledati ni mi kojima je to posao. Ono što ćemo sigurno gledati su nagrađivani antiratni filmovi ('Libanon', 'Crnci') iz igrane konkurencije, a tu je i vrlo zanimljiv popratni program s debitantskim španjolskim radovima, propagandnim filmovima, europskim hitovima i filmovima u produkciji Mikea Downeya i Sam Taylor. Vidimo se na festivalu, a uskoro slijede novi izvještaji...