Povijest korejske animacije

Do 1990. vjerojatno jedina stvar koja se znala o korejskoj animaciji jest da je ona raj za manualnu obradu i dovršavanje dosadnih poslova američkih, europskih i japanskih produkcija. Nitko do tada nije ozbiljnije shvaćao njihovu vlastitu proizvodnju već su ih skoro sve veće kompanije nemilice iskorištavale, u prvom redu zbog jeftinoće, a zatim zbog poslovične brzine i kvalitete obavljenog posla. U toj manufakturi do sada je proizvedeno više od 700 animiranih serijala za zapadno tržište i Japan, a u branši minimalac zarađuje više od 20 000 radišnih Korejanaca. Gledano prema količini animirane proizvodnje, Južna Koreja 'ponosno' zauzima treće mjesto u svijetu, ali što se tiče vlastite autorske inventivnosti izgleda da su i tu pronašli dobar put ka vrhu.

Kako svaka priča mora imati svoj početak, tako ga ima i ova, ali za razliku od zapada koji u animaciji uživa od dvadesetih, prvi animirani film koji je prikazan u Sjevernoj Koreji je Disneyev Petar Pan iz 1957. Tek deset godina kasnije Shin Dong-Hun, prozvan djedom korejske animacije, snima prvi domaći dugometražni animirani film 'Hong Gil-Dong'. Uspjeh je bio nepredvidiv i golem, samo u prva četiri dana film je pogledalo oko 100 000 ljudi!!! Na valu ovog uspjeha snimljeno je još nekoliko nastavaka, ali gotovo nikakve vrijednosti, izgleda da je želja za zaradom ipak jača. Druga dva bitna autora za ovaj period su svakako Jung-Il Park i Yoo-Su Yong koji su do '71 i prevlasti televizije vladali box office-om.

Kroz sedamdesete animacija dolazi u veliku krizu, filmovi se počinju ograničavati raznim cenzurama i 'kontrolama'. Sve veće jačanje ekonomije, s tim vezana raširenost televizije i produkcije za televizijski program, dotukli su proizvodnju dugometražnih feature filmova do kraja. Drugi veliki problem vezan uz rastuću ekonomiju je apsolutna opsjednutost kapitalizmom i zaradom pa se tako i filmovi snimaju isključivo za prikazivanje tijekom ljetnih i zimskih školskih praznika, a i oni su nerijetko samo kopije japanskih hitova. Većina velikana iz šezdesetih upravo iz ovih razloga napušta animaciju u cijelosti, a do '75. nije proizveden niti jedan originalan dugometražni animirani film.

Vjerojatno bi sve i završilo na tome da se nije pojavio entuzijast i apsolutni vizionar Cheong-Ki Kim sa svojim 'Robot Taekwon V'. Film je osim uspjeha na kino blagajnama postao i nacionalna legenda, posebno među mlađim naraštajima, a glavna muzička tema je prihvaćena kao neka vrsta generacijske himne. Kim je naknadno snimio pet nastavaka filma i deset drugih filmova o robotima uvodeći žanr znanstvene fantastike na velika vrata. Njegov utjecaj na dolazeće generacije i današnju korejsku proizvodnju je golem. U tom periodu pojavljuje se dosta političkih (antikomunističkih) animiranih filmova, a 1985. godine Steven Hahn snima prvi 3D film nazvan 'Starchaser: The Legend of Orin'.

Ako ste mislili da je ovakav hrabar pokušaj 3D spektakla bio ono što je probudilo uspavane animatore- u krivu ste! Ovaj film, naime, nije uspio naći mjesta za prikazivanje niti u jednom korejskom kinu pa je prikazivan jedino tu i tamo po američkim B kinima. 'Subcontracting' (iliti jeftino dovršavanje, čitaj štancanje stranih proizvoda) je u tom periodu toliko uzelo maha da je postao i jedna od bitnijih korejskih ekonomskih grana. Dolazak velike olimpijade u Koreju 1988. pokrenuo je cijelu naciju u potragu za vlastitim kulturnim ponosom i, gle čuda, netko je shvatio da tako nečega u vlastitoj animaciji skoro pa i nemaju. Promptno su krenuli u otkrivanje bilo čega što bi se moglo svijetu predstaviti kao pravo 'Made in Korea' djelo.

1987. godine tako je svijetlo dana ugledao prvi ikada originalno korejski TV animirani proizvod, 'Wandering Gatchi'. Što se tiče originalnosti, još se tražila budući da je ovo ipak bila samo adaptacija Hyun-Se Leeova prijašnjeg djela. Bum domaće TV animacije došao je sa animiranom serijom 'Run Hodori' snimljenom kao niz desetminutnih promocijskih nastavaka za Olimpijske Igre u Seulu. Publika je bila oduševljena i prepuna nacionalnog ponosa, konačno je rođen domaći animirani program!!!

Uspjeh kojim je korejska animacija iznenadila cijeli svijet u posljednjih desetak godina zasluga je prije svega sve bolje ekonomske situacije na istoku, a s tim povezane i želje za promocijom na svim poljima. Sve je počelo 1994 filmom 'Blue Seagull' redatelja Joong-Il Hoa kao prvim dugometražnim animiranim filmom orijentiranim na stariju publiku, a ne isključivo djecu. Uslijedilo je nekoliko boljih i lošijih sezona, ali potražnja za animacijom je konstantno rasla. Filmovima 'The Steel Force' (1999) i 'Run=Dim' (2001) Korejanci su hrabro kročili u svijet digitalne 3D animacije. Dugometražnim nezavisnim filmom 'My Beautiful Girl, Mari' (naslovna) autora Sung-Gang Leea, zaintrigirali su i profesionalce osvajanjem Grand Prixa na međunarodnom festivalu u Annecyu 2002. godine.

Da se ne bi pomislilo da je sva ova silna animacija isključivo plod entuzijazma i prakse u 'subcontractingu', neka se zna da je u Koreji od 1995. do danas osnovano nekoliko fakultetskih smjerova vezanih uz animaciju, a da njihovi studenti godišnje proizvedu više od 200 kratkih filmova!!! Uz tu poplavu mladih umjetnika i njihovih indie radova, iz Koreje se uskoro očekuju i neki veliki komercijalni projekti kao 3D CGI animirani 'Ark: The Heavenly Behemoth' i film u cyberpunk stilu, tako popularnom na istoku, 'Aachi & Ssipak'. U kojoj mjeri će novi naraštaji i prokušani velikani osvojiti svijet animacije ostaje nam da vidimo, ali ako je suditi po upornosti..... nema nam spasa!!!