Štrumfokolj

A sve je počelo tako nevino, bio je to još jedan običan dan u selu štrumfova, vesela pjesma 'tra, la, la, la, laaa' razlijegala se šumom dok su svi veselo plesali oko logorske vatre uživajući u životu kako samo oni to znaju. Prava pravcata štrumfotopija, ali odjednom zrak zaparaju glasni zvuci avionskih motora i nebo se zacrni i počinju padati bombe!!! Sve je u plamenu, gljivolike nastambe se ruše u plamenu, zavlada sveopća panika i kaos. Nakon nekoliko sekundi razaranja i zaista zastrašujuće realističnih kadrova mrtvih tijela koja lete na sve strane, situacija se smiruje i dim razilazi. Epilog je nevjerojatan, selo je potpuno razrušeno, Papa Štrumf je nestao, Štrumfeta je mrtva, a Beba Štrumf plače nad njenim beživotnim tijelom.

Ovo vam zasigurno zvuči kao noćna mora nekoga sa priličnim psihološkim problemima ili kao jedan od onih uvrnutih internetskih parodija kojima se zabavljaju štreberi s previše slobodnog vremena. Ovaj puta nije niti jedno niti drugo već najozbiljniji uradak pod sponzorstvom još ozbiljnije organizacije za zaštitu prava djece UNICEF! Nakon godina i godina organiziranja dobrotvornih koncerata, štampanja božićnih čestitki i proglašavanja stanovitih lakonotnih pjevača i izvjesnih bigbraderskih instant zvijezda ambasadorima mira, izgleda da su odlučili okrenuti novu stranicu.

Kako bi poslovično blaziranim Belgijancima pokušali približiti sve srahote modernog ratovanja i natjerati ih da doniraju nešto novca u plemenite svrhe, u upravi lokalnog UNICEFa odlučili su se na šok pristup, tako omiljen u modernom reklamiranju. Otkupivši prava od agencije IMPS dogovorili su reklamnom kućom Publicis snimanje prave ratne situacije, ali u kojoj neće biti prikazana prava djeca koja svakodnevno umiru u Iraku ili Palestini radi zaštite njihovog digniteta. Prvobitni odgovor bio je još brutalniji, reklamaši su kampanju osmislili još brutalniju od ove, s otkinutim dijelovima tijela koja krvava lete na sve strane pa čak do klasičnih dekapitacija. Srećom, taj zahtjev nije prošao.

Film se emitirao na belgijskoj nacionalnoj televiziji i izazvao sveopći šok, iako ima dozvolu za emitiranje tek nakon devet sati uvečer, mnoštvo djece ga je uspjelo vidjeti, a kakve će to posljedice imati na njihov nesmetan psihofizički razvoj tek će se vidjeti. U svakom slučaju željeni rezultat je tu, svi pričaju o Crtiću i UNICEFu, a činjenica da ih sve puno više potresaju slike nacrtanih likova u hipotetskoj situaciji od stvarnih i puno gorih ratnih situacija diljem svijeta, puuuno govori o njima samima.

Sporni film se naravno može naći diljem interneta, a najkvalitetnija snimka na koju sam nabasao je na ovoj stranici. Za one koji i dalje žele uživati u idili bezbrižnog života malih plavih neka prelistaju program nacionalne nam televizije ili pričekaju dvije i osmu za kada je najavljen 3D cjelovečernji film.