Zadnji Isusovi dani

Film govori o događajima koji su prethodili razapinjanju Isusa na križ, čudesnim ozdravljenjima koja mu se pripisuju i drugim pitanjima povezanima s vjerom. Što je tu čudno, pitate se? Samo to što je za dokumentarac odgovorna NBC-jeva ekipa čiji su svakodnevni zadatak vijesti.

Kao što znate, Jeruzalem je u zadnjih pet tisuća godina svjedočio usponu i padu civilizacija, rođenju velikih religija i smrti čovjeka koji je promijenio svijet: Isusa Nazarećanina. Temu Isusove muke aktualizirao je Mel Gibson u kontroverznoj 'Pasiji'. No, za neke kontroverzi nema – evanđelja su istinita. Drugi pak smatraju da nije baš potpuno jasno što se dogodilo.

Kako je NBC-jeva ekipa odlučila tome stati na kraj? Pitali su ugledne učene ljude, od kojih su neki vjernici, a neki ateisti, kako bi saznali što oni misle da se dogodilo prije dvije tisuće godine. A sve to s jednim ciljem - kako bi istražili misterije povijesti i složili mozaik zadnjih dana i trenutaka Isusovog života. Nisu se prvi toga sjetili – to pitanje učenjake muči već stoljećima. Dokaza je malo, evanđelja su često kontradiktorna, a povjesničari o tome nisu baš previše pisali.

Njihova potraga počinje oko 30. godine, kada je prema evanđelju Isus išao u Jeruzalem slaviti Pashu, kojom se slavi oslobođenje iz egipatskog sužanjstva. Isus je trijumfalno ušao u Jeruzalem, a okupljeno mnoštvo je slavilo dolazak Kraljevstva Božjeg. Ne zna se koliko je bilo okupljenih, ali se sigurno radi o tisućama ljudi.

Isus je bio židovski propovjednik iz malog mjesta u ruralnoj Galileji, području poznatom po političkom aktivizmu. Prema evanđelju, najmanje jednu godinu je proveo putujući, razgovarajući s običnim ljudima, među kojima su bili odmetnici i od društva odbačeni. Takva karizma i moć nikad ranije nisu viđeni, a mnoštvo su sigurno privukle i vijesti o čudesnim ozdravljenjima. Također, dio je u njemu vidio obećanog spasitelja koji je trebao Kraljevstvo Božje dovesti na Zemlju. (Taj dio su kršćani, Židovi još uvijek čekaju.)

Iako kršćani danas Kraljevstvo nebesko smatraju prilično duhovnom kategorijom, Židovi iz prvog stoljeća imali na umu nešto prilično materijalno. Isus je govorio o moći, privilegijama i autoritetu, predlažući duboke promjene u društvu tog vremena. To se prvenstveno odnosilo na Izrael, a potom i na ostatak svijeta. A to je, u vrijeme kralja Heroda i Cezara, bilo prilično provokativno i politički dimenzionirano.

I dok je Isus ulazio u Jeruzalem s istoka, otprilike istovremeno, ali sa zapadne strane, je stigao Poncije Pilat. U to vrijeme židovi su bili podređeni Rimu, a Pilat je bio rimski prefekt, aristokrat i profesionalni vojnik. Bio je zadužen za red, mir i skupljanje poreza. Tako da mu je svaki popularni pokret u Judeji bio trn u oku. Većinu vremena provodio je u Cezareji, na Sredozemnom moru, tako da mu je Pasha, kada se u Jeruzalemu okupljalo između 200 i 400 tisuća ljudi, bila najgori događaj godine koji mu je raspoloženje bacalo u očaj. A još kad je čuo da se pojavio neki propovjednik koji navješta Kraljevstvo Božje...

Kako su Rimljani svoje carstvo smatrali jedinim i neuništivim, Isusove riječi bile su direktan izazov njihovom autoritetu. Najdirektniji mogući. I ne samo njima – najviše od svih mogle su izgubiti veliki židovski svećenik Kaifa. A tek kad je Isus najavio urušavanje hrama... To je ekvivalentno da danas nekom zaprijetite smrću. Ili današnjim Rimljanima najavite teroristički napad na Koloseum.

Kako ne bismo otišli preduboko u vjersku problematiku, ovdje ćemo napraviti rez. Dokumentarac se bavi brojnim detaljima iz Isusovog života, a kad bi vam prepričali svaki od njih, mogli biste samo malo preurediti ovaj tekst i dobiti seminarski rad. Stoga preskačemo središnji dio i dolazimo do najveće izdaje u povijesti - Judinog poljupca. Do te točke ne postoje veća mimoilaženja u stajalištima. Kako se Juda spominje jedino u evanđeljima, neki povjesničari dovode u pitanje da li je uopće postojao! Neki misle da je izmišljen, alegorijski lik.

Isusa su tada doveli pred sud, a što se (nije) dogodilo poslije izaziva rasprave i 20 stoljeća kasnije. Prema Mateju i Marku, Isus je izveden pred visoki židovski sud Sanhedrin. No, mnogi povjesničari to odbacuju, uspoređujući mogućnost zasjedanja Sanhedrina prije Pashe sa šansom da Vrhovni sud SAD-a zasjeda od Badnjaka navečer do Božića ujutro.

Vjerojatnije je da se dogodilo nekakvo saslušanje u kojemu su Kaifa i ostali željeli naći nekakve dokaze i predati ga Pilatu. Koji bi ga potom, po mogućnosti, pogubio. A Isus si je sam potpisao presudu odgovarajući potvrdno na pitanje da li je on sin Božji. No, neki tvrde da nikakvog suđenja nije ni bilo – samo kratak razgovor od nekoliko pitanja. Sutradan ujutro predali su ga Pilatu, a što je dalje bilo, znate.

Da rezimiramo – povjesničari koji se bave Isusom vjeruju da je raspeće rimski, a ne židovski način smaknuća. A dva izvora (koja nisu Biblija) kažu da je Pilat naredio da ubiju Isusa. Godine 93. (u prvom stoljeću) povjesničar Josipus je napisao: 'Oni koji su ga došli voljeti nisu ga se odrekli. A pleme kršćana, nazvano po njemu, još uvijek nije nestalo.' Amen.

trailer i razgovori s cijenjenim sveučilišnim profesorima i biskupima